taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Mittwoch, 25. Mai 2011

u zamjenu za tugu...





U zamjenu za tugu sudbina mi je darovala svijet u kojem vrijeme ne stari. Planeta vrtloži danju svjetlost u kristalnu kutiju sna i odnosi nas ka ljetnom solsticiju. Noći gube težinu na Kairorsovoj vagi, ali ponoćni tango nas još uvijek sjedinjuje u snu. U tom kratkom zagrljaju se rađa ljepota dolazeće sreće i mi spokojno djelimo svileno uzglavlje života. U ispisanim pjesmama blijedi pitanje odkuda dolazi ljepota, tvoje disanje mi odgovara drhtajima srca. Promatram osmijeh na tvojim usnama i znam da smo pronašli planetu na kojoj sunce nikada ne zalazi. Mlaz srebra odlazećeg mjeseca se pretvara u bujicu zlaćanih niti na kojima pleše bijela golubica i najavljuje praskozorje ljeta. U mističnom zagrljaju sna i jave se rađaju ljubičasti cvjetovi i šire miomirise vječnosti. U daljini, na odlazećem oblaku tuga svira requiem akordima nestajuće praznine koja se puni tonovima sonate od snova. Na uglu tvoje i moje ulice blješti izlog u kojem nam nevidljivi anđeo daruje sne. Na policama iskre kristali sa ceduljicama neprocjenjivo. Snovi izranjaju iz zagrljaja duše i materije i postaju kraljevski put ka podsvjesti. Toplinom anđeoskog daha otapljaju ostatke leda i pretaču nesvijest u svijest. U komadiću sna osjetih brzinu svjetlosti, nepobitnu konstantu kojom izračunavamo snagu energije koja nas nježno grli postojanjem. Osluškujem tonove praskozorja i promatram kako se budiš. Na tvojim usnama mlado sunce iskri poeziju koju mi svakodnevno daruješ.  



Keine Kommentare: