Preludij za poslijepodne jednog Fauna.......

Te nimfe, da ne odu želim.
Bijelu
Put im ćutim u tim blijescima u
Velu
Satkanu oda sna strasna.
Zar voljah tek sanje

(Stephane Mallarmé, Faunovo poslijepodne)

U duši osjećam sučeljavanje dvije dimenzije, mogućnost dva izbora, dva moguća načina života. S jedne strane, je tek pusto obitavanje u  jednoličnim ritmu svakodnevice, a s druge strane postoji život u irealnom svijetu snova. Postati klošar, odreći se utabanih životnih staza, družiti se sa Artemidom i njenim nimfama, to je bio moj vječni san, postati suvremeni Faun. San o nimfama mi se neprestano vraća, lebdim granicom između sna i jave, živim estetske vizije dvije paralelne stvarnosti i odlučujem se za ljubav u kojoj dosežem apsolut ljepote. Odvajam se od monotonije svakodnevice da ne bih izgubila dodir sa čovječnosti i prirodom, sa istinskom ljepotom postojanja u sadašnjem trenutku. Osjećam se kao Mallarmeov junak, kao osamljeni beskućnik koji je u igri sa nimfama postao Faun, dio prirode, titrajuća struna vječnosti, djelić univezuma, univerzum sam.

Vratio si mi nebo, sunce, zrak

život,

u onoj noći,

na obali jezera sreće.

Vjetar, ti i

proljeće.

I miris šljunka

Tvoj dah, tvoje oči,

tvoj zagrljaj

i davno zaboravljeni osjećaj.

Do tada razočarana,

rastrgana između

jučer i sutra

zaustavljena nevidljivom rukom

sudbine na početku sna.

A željela sam samo život

jednostavan i moj.

Pokloniosi mi opet

sreću za sreću

Vratio ukradeni san

i ljepotu pripadanja

u onoj proljetnoj noći.

"Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/