Rusalka, ljepotom opjevana,
iz vode vodom u vodu pretvorena,
vodom božjega slapa okupana,
vodom božjega slapa okupana,
dlanovima neba dotaknuta,
u kapljici rose na latici ruže,
u kapljici rose na latici ruže,
snena i laka san o umrloj ljubavi sniva
U očima njenim iskri jedna drevna priča
o Parnasu i izvoru muza,
o zrcalu zrcaljenja srca u toj svetoj vodi,
o dobroti neba kad se nekog voli
o dobroti neba kad se nekog voli
i kako je nježna poezija suza.
Na licu žene kristali se sjaje,
zbog ljepote drage što sa vjetrom ode
u očima njenim bolna tuga traje,
ta nježna i snena pozija vode.
Od njega samo sjećanje joj osta,
srce tužno što za srećom vapi,
srcem srcu sreća izmrvljena
i tiha i snena poezija kapi.
Dlanovi neba miluju joj lice,
a njena mrtva ljubav
a njena mrtva ljubav
na odru novog dana u zagrljaju kiše,
u sjećanju nježnom,
u drevnoj pjesmi vječnog oceana
tugom u vrulji suza izranja.
Umrla je ljubav i više je nema
u sjećanju nježnom,
u drevnoj pjesmi vječnog oceana
tugom u vrulji suza izranja.
Umrla je ljubav i više je nema
nad njenim grobom jeca smiraj dana
u njenoj kosi more pjesmom drijema,
ta drevna i snena,
srcem napisana
poezija vječnog oceana.
srcem napisana
poezija vječnog oceana.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen