"Svjetlost koju vidim u sebi je dvojnost znanja i umjetnosti, nešto kao susret Einsteinovih misli i Picassovog talenta." gledala sam kao začarana čudesnost onoga što sam, do tog trena, znala samo teoretski.
Osjećam se kao dijete kaosa i spoznajem da je raspad mojih atoma uvijet moga razvoja, moje vječne težnje ka istini. Nema ničega do mjene i stalnih tragova kaosa iz kojeg nastojim pobjeći. Jedino što mi preostaje je slijediti pravac kojim sam krenula i ulaziti sve dublje u tajnovitost zakona univerzuma. Moje nutarnje svijetlo je svjetlosni zagrljaj koji osvjetljava prostor- vrijeme i postaje samo za mene vidljivi spektar boja. Lomi se na kristalima mojih ćelija, smiješi mi se mojim nutarnjim suncem i postaje misao.
Mislim ljubav i u svijetu zrcala vidim sebe i svijet u nijansama još nedefiniranih boja. Znam da su to boje, ali im još neznam ime. Valne dužine njihovog nastajanja su tako male da još nisu mjerljive. Uspoređujem ih sa poznatim spektrom duginih boja. Ove moje, nastale u mislima su drugačije, ne pronalazim riječi kojima bi ih opisala, one su ono nešto bezimeno što je u meni raslo u vremenu koje nazivam olujom ruža, u vremenu u kojem sam se pitala odakle dolazi ljepota.
Prisjećam se rečenice: "Svijetlost skriva u sebi tajnu iako njome rasvijetljavamo puno drugih tajni."
Zamisao vala koji se širi nije dovoljna da bi se objasnilo što se uistinu događa kada tama nestaje i moje oči prepoznaju prostor u kojem se nalazim. Dupla uloga te ljepotice, onog davnog duplog bića iz kojega je nastalo sve, je prvi i posljednji i najviši princip, neizgovorljiv i neimenovan. Ona koja samu sebe stvara, meni omogućava vizualnu spoznaju, ali mi još uvijek ne razjašnjava tajnu svog početka. Kada nešto kao svijetlost ili atom mogu biti u isto vrijeme i val i čestica, onda ja u glavi nesmijem tražiti samo ono što pripada fizičkoj stvarnosti. Svjetlost tada postaje simbol i ja ju pretvaram u osobnu metaforu. Ono što su za fizičare atomi, to su za umjetnike metafore iz kojih oni izgrađuju svoje svijetove i više ne gledaju predmete valjskim očima i slikaju ih samo onako kako ih vide njihove unutarnje oči.
Moje unutarnje svijetlo pretvoreno u misao postaje jasna slika puna novih dimenzija. Sve do sada spoznato kao materija postaje energija i ja se prepuštam mogućnostima koje mi moj mozak svojim djelovanjem nudi. Uistinu spoznati znači povezati realnost vanjskog svijeta s unutarnjim doživljajem. Poznato i viđeno sjediniti sa misaonom slikom i u tom nutarnjem virtualnom svijetu prepoznati zrcaljenje univerzuma.
Sjene mojih neizgovorenih misli zaigraše pred mojim nutarnjim očima. Vidjeh metafizičke pokrete kao ples sijena u mojoj duši. Igra svjetla i tame moje svijesti najavi oluju spoznaje. Neko novo stanje se nazire u mislima. To osjećaji, godinama skriveni u dubini podsvijesti, blješte zenitom i sjene polako nestaju. Ulazim u svijet ideja koje se kao zvijezde na vedrom noćnom nebu pale pred mojim očima.
Odjednom ugledah misli isprepletene u ljepotu ljepšu od duginih boja i ne dozvoljavam više getoiziranoj znanosti da mi oduzme njen čar. To je peta dimenzija zablještala u mojoj glavi i ja vidim svijet nutarnjim očima, svijet obasjan svjetlom proizašlim iz plesa sjena mojih stanja.
Odjednom ugledah misli isprepletene u ljepotu ljepšu od duginih boja i ne dozvoljavam više getoiziranoj znanosti da mi oduzme njen čar. To je peta dimenzija zablještala u mojoj glavi i ja vidim svijet nutarnjim očima, svijet obasjan svjetlom proizašlim iz plesa sjena mojih stanja.
Svjetlo nad svjetlima zasja u mom misaonom labirintu i misli zatitraše bojama sna. Tog trena počeh drugačije osjećati život, postadoh spremna na borbu protiv sjena moje dosadašnje stvarnosti.
Odlučno ulazim u pravi svijet osjetilnosti i osjećajnosti, u svijet suprotnosti u kojima se krije moja duševna ravnoteža. Sve što sam do sada shvaćala kao pravi smisao života prolazi kroz prizmu svijesti u meni. Moje unutarnje svijetlo se zrcali u prekrasnim nijansama dimenzija istinske stvarnosti. Tim svjesnim činom, razotkrivanja podsvjesti, spoznah da se cijeli život sastoji od suprotnosti svjetlosti i tame. Iako znam da tajnom ovijen vječni izvor svijetla još uvijek čeka na sretnika koji će do njega doći ja sanjam izvor i vidim ga. Majka nad majkama, svjetlost svih svjetala, moja tajna sugovornica s početka ovog sna, Sofija izlazi iz tame i ja vidim njenu svijetlu misao, ulazim u vrijeme boja i prepoznajem haljinu kojom ona kiti novi dan.
Odlučno ulazim u pravi svijet osjetilnosti i osjećajnosti, u svijet suprotnosti u kojima se krije moja duševna ravnoteža. Sve što sam do sada shvaćala kao pravi smisao života prolazi kroz prizmu svijesti u meni. Moje unutarnje svijetlo se zrcali u prekrasnim nijansama dimenzija istinske stvarnosti. Tim svjesnim činom, razotkrivanja podsvjesti, spoznah da se cijeli život sastoji od suprotnosti svjetlosti i tame. Iako znam da tajnom ovijen vječni izvor svijetla još uvijek čeka na sretnika koji će do njega doći ja sanjam izvor i vidim ga. Majka nad majkama, svjetlost svih svjetala, moja tajna sugovornica s početka ovog sna, Sofija izlazi iz tame i ja vidim njenu svijetlu misao, ulazim u vrijeme boja i prepoznajem haljinu kojom ona kiti novi dan.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen