Opijum života....

Ljubav je droga koja istovremeno opija dva srca, ona je neopisiva, nedodirljiva, prikosovena istina u kojoj se dva bića utapljaju i nazivaju je Cesaricom zajedničkog vremena. Uronih u vrijeme i osjetih titraje nutarnjeg sata. U Platoniji trenutka je odzvanjalo podne i ja u zenitu svijesti vidjeh razgranate puteve i cvijetne livade na kojima su leptiri skupljali otkucaje kozmičkog bila i pretvarali ga u nektar života. Raspukli dan je kapao srećom podnevnog sunca i zrcalio izmaglicu na cesti koja se slijevala u raskrižju sna i jave. Na raspelu vječnosti se sveta krv pretakala u svjetlost uma i dokazivala svoje postojanje u svakom djeliću univerzuma. Osjetih toplinu tvoga daha na vratu i otvorih oči. Kazaljke na satu crkvenog tornja su se još uvijek grlile na brojki 12. Sekunda je trajala koliko i san, oćutih beskonačnost nježnosti tvoga zagrljaja. Na dlanovima su počivale naše životne linije i slijevale se u zvjezdane staze našeg nutarnjeg neba.  Uvijek si drugačija i uvijek ista, šapnuo si dok se velika kazaljka crkvenog sata lijeno pokrenula na desno. Gluho podne tog vrelog ljeta je mirisalo tek pokošenim sijenom na kojem smo ležali gledajući kako pčele kradu makovima opijum i pretvaraju ga u medovinu koju ćemo ispijati kada sunce krene kao zapadnom nebu. Šutjeli smo, ali ja sam čula tvoje misli i hranila se poezijom tvoje duše. U krošnji jednog drveta je gugutala bijela golubica, cvrčci su cirpali Nazorov stih, cesarica leptirastog carstva je u našim dušama plesala menuet, a vrijeme se zaustavilo u tom trenutku potpunog mira. Rastopili smo ga u treptaje očiju u kojima se ogledala nada, vjera i ljubav.

http://umijece-vremena.blogspot.com/

http://nebesko-vreteno.blospot.com/

http://artemida-aleksandrova.blogspotcom/