Prije dvije tisuće i tristo godina je Aristotel tvrdio da je sreća jedino što čovjek istinski treba. Sreća je stanje za koje moramo biti spremni, stanje koji svatko sam za sebe samoga stvara, razvija i brani. Potrebno je i najmanjim znakovima života vratiti njihovo značenje koje su oni zbog navika izgubili. Kada dokučimo ljepotu stvarnosti i želimo je zadržati treba s nje odstraniti sve ono što se od nje razlikuje. Zaboraviti riječi koje donose samo usne, izvlačiti one koje se rađaju u srcu. Rečenice moraju postati zrcaljenje danje svjetlosti i radosno ćaskanje, a ne misli izronjene iz tmine i praznine duše. Razgovori koje vodimo između čitanja i pisanja mi otvaraju uvijek nove horizonte prekrasne spoznaje. Naučila sam osjećati osjećanje osjećaja, naučila sam upravljati unutarnjim iskustvima, sama određivati kakvoću mojega života i poštivati njegovu. Shvatila sam da traženje sreće vodi u slijepu ulicu vječne nesreće. Sreća se događa i traje, ona je uvijek tu, uvijek u nama samo ju treba znati osjetiti, treba joj dozvoliti da se kao zlaćana spirala širi dušom i tijelom. Ona je jutro puno kišnih oblaka nad dolinom u kojoj se budimo, mijaukanje crno- bijelog mačka pred zatvorenim vratima terase, otvaranje latica ruža u vrtu pred terasom, miris jutarnje kave, njegov osmjeh i rečenica:
"Nad našim gradom vila kliče, kako si moj mali drumski razbojniče."
I onda sam sretna bez razloga, sretna jer čujem njegov glas, jer se tuširam, oblačim, radim, sretna sam jer je počeo dan ali i zato što će doći suton, vrijeme između juga i zapada, a onda večer, pa noć, pa opet jutro. Na pragu moje duše su osjetila, moja okna u svijet. Njima napuštam tijelo i živim u božanskoj stvarnosti koju mislima preobražavam u život i vraćam je tijelu. Sjedim za računalom i pokušavam opisati trenutak potpunog mira i opuštenosti u ovom hramu koji zovemo dom. Ispred mene na prozoru stoji statua nasmješenog Anđela čuvara, simbola svjetlosti i snage koju nosimo u sebi. Ispred prozora se širi perivoj pun cvijeća bez godišnjeg doba. Otok na kojem smo pronašli san se kupa u suncu i ljubičastom sutonu. To je svijet cvijeća, mirisa, misli, osjećaja i muzike. Mi živimo ljubav i volimo snove.
"Razbojniče" pjesnik prekida moju misao "ovo vrijeme je tren za šetnju. Sunoćavanje nas zove svojim svjetlosnim valovima da rapsodijom boja osmislimo dan"
U takvim trenucima naš život postaje san i mi obično zagrljeni slušamo preludij vjetra u krošnjama prastarog drveća, osjećamo dah bezvremena na licima i dodir prstiju beskonačnosti u srcima. Put je posut laticama cvijetova koje smo nazvali nespavajućim, jer nikada ne otvaraju do kraja pupoljke i ne odcvjetavaju. Pupoljci traju kao i naš ljubičasti san.
"Nad našim gradom vila kliče, kako si moj mali drumski razbojniče."
I onda sam sretna bez razloga, sretna jer čujem njegov glas, jer se tuširam, oblačim, radim, sretna sam jer je počeo dan ali i zato što će doći suton, vrijeme između juga i zapada, a onda večer, pa noć, pa opet jutro. Na pragu moje duše su osjetila, moja okna u svijet. Njima napuštam tijelo i živim u božanskoj stvarnosti koju mislima preobražavam u život i vraćam je tijelu. Sjedim za računalom i pokušavam opisati trenutak potpunog mira i opuštenosti u ovom hramu koji zovemo dom. Ispred mene na prozoru stoji statua nasmješenog Anđela čuvara, simbola svjetlosti i snage koju nosimo u sebi. Ispred prozora se širi perivoj pun cvijeća bez godišnjeg doba. Otok na kojem smo pronašli san se kupa u suncu i ljubičastom sutonu. To je svijet cvijeća, mirisa, misli, osjećaja i muzike. Mi živimo ljubav i volimo snove.
"Razbojniče" pjesnik prekida moju misao "ovo vrijeme je tren za šetnju. Sunoćavanje nas zove svojim svjetlosnim valovima da rapsodijom boja osmislimo dan"
U takvim trenucima naš život postaje san i mi obično zagrljeni slušamo preludij vjetra u krošnjama prastarog drveća, osjećamo dah bezvremena na licima i dodir prstiju beskonačnosti u srcima. Put je posut laticama cvijetova koje smo nazvali nespavajućim, jer nikada ne otvaraju do kraja pupoljke i ne odcvjetavaju. Pupoljci traju kao i naš ljubičasti san.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen