Otajstvo grijeha..

Pokušala sam razrušiti most koji me vezuje sa mladalačkim snovima. Nisam uspjela. Iz zagrljaja duše i materije izranjaju uvijek novi kristale i nadograđuju urušena vjerovanja. Sretna sam jer u vilinskoj šumi davnih zvukova, iz kojih iskri istina porijekla, danas čujem himnu življenom životu. Među laticama zaostalim iz oluje ruža osjećam miris ljubavi koja izranja iz sjemenja koje leptiri raznose ovim predivnim svijetom u kojem se budim.  Žubor vode sa Kastalskog izvora još uvijek donosi šaputanje muza i odnosi me ka sedmom nebu u kojem susrećem oči boje sna. U dubini tog pogleda se zrcalim sa svim svojim ovozemaljskim grijesima i postajem svjesna trnovitog puta koji bosonoga prolazim oplakujući trenutke zablude u kojima sam samo vjerovala. Na križnom putu susretah ljude na čijim licima su blještali kristali isplakanih suza, prikriveni osmijesi zla i iskrivljene maske izrasle iz grča zla. Na ulazu u svetište osjetih dah vječnosti i začuh glas sa križa na Maslinovoj gori. Noć je odlazila ostavljajući nad nama svitanje oproštaja. Dignuh dlanove ka Danici i osjetih toplinu jutrenja u kristalno čistoj duši univerzuma. Pogled mi odluta ka žrtveniku na kojem je dogorijevala svijeća dugogodišnje pokore. Nad još usnulim poljima se zrcalila rosa. Nebo je plakalo s nama i pretvaralo naše grijehe u lepršave ptice koje su iz gnijezda rođenja izlijetale u čisto praskozorje svijesti. Sa tijela žigosanog stigama nevjere je kapala sveta krv i pretakala se u dubinu kaleža koji nosimo dubini duše. 

http://umijece-vremena.blogspot.com/ 

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/ 

http://artemida-aleksandrova.blogspot.com/