Ljubav je u zraku...

Dogodilo se u trenucima prelamanja mjeseca Ida u mjesec rađanja smaragdnih polja. Zaustavljena u koracima kojima sam ucrtavala put ka hramu vjerovanja, ljubavi i znanja osjetih ugriz demona. Na trenutak zatvorih kapije uma da ne proplaču bjesom. Travanj se ušuljao sa suzama duše u rastrgani san. Udahnula sam miris  ljubičastih cvjetova koji su pobijali smaragdni tepih pred vratima sna. Osjetih  kako se u klijetkama srca gnijezdi novi san. Na padinama trenutka su vlati trave slagale kristale noći u kolajnu svitanju. Vjetar se igrao sa lastavicom koja je, kružeći pred oknima duše, najavljivala proljeće. Ponornice osjećanja su bujale otopljenim snjegovima koji su u zimskim mjesecima zatrpali zavjetrinu sna. Vrulja je prerastala u fontanu svjetlosti i pretakala šifru zla u poeziju drevnih oceana. U raspuklini tugaljivog vremena vidjeh vrata sunca i drvo spoznaje s kojeg, nagovorena zmijolikim demonom, u prošloj jesni ubrah jabuku punu slatkoriječivog otrova. Začuh grmljavinu neba koja se izrodila iz bljeska sudarajućih taština. Demon se bio ugnjezdio u predklijetki srca i zaustavljao protok svete krvi u elizejska polja uma. Omamljena otrovom koji je kapaljkom smišljenog zla pretakao u srž svjesnosti otvorih mu dušu, dozvolih mu da rovari po zamku intime. Ispijao je misli i pretvarao ih u optužnicu izvješenu na zidu srama. Neizrecivim porivom nečeg meni nepoznatog njegova se đavolja nutrina sve više i više otkrivala na zaslonu trenutka. Neutaživom žeđi za pobjedom je tražio načine da u meni izazove reakciju na njegov ratni pohod mojom nutrinom. Redali su se izljevi bijesa, svaka optužba je dokazivala slabost, na gmizanje osuđenog, demona. Nemojmo biti kao oni, sjetih se riječi velikog sanjara pred zgradom iz koje su stizali pucnjevi u glavu. Odlutah u koridore prošlih ljepota da ispijem nektar i neutraliziram otrov. Nahranih vučicu majku u vilinskoj šumi davnih snoviđenja i osjetih lakoću postojanja. Oprostih sebi grijeh da bih mogla opraštati drugima. U očima boje sna pronađoh utjehu i oprost grijeha koji me je na trenutak paralizirao, zaustavio u traženju smisla tog besmislenog čina. Njegov osmijeh mi je darovao snagu da šutnjom odživim pokoru i prebolim gubitak povjerenja u samu sebe. Pobijedila si i snažnije demone, šaputao mi je prisjećajući me na vrijeme  u kojem smo stajali na vratima smrti i tražili utjehu u hramu ljubavi.  Pogledah u nebo i vidjeh širom otvorena vrata sunca. Drvo spoznaje je izgubilo sjenku, elizejskim poljima zablista ponovo smaragna boja nadanja. Toplina se širila smrznutim krvotokom i ja pronađoh izgubljeni mir. Zakoračih kroz vrata sunca, uronih u rajsko proljeće. Pred terasom je procvijetao jasmin. Sjetih se slavlja ljubavi u dalekom Grassu, gradu na obroncima Provanse u kojoj se šire miomirisi vječnog sna. Osjetih vrtloženje sreće u grudima, osluhnuh glas istine, oćutih ljubav u zraku i spoznah da sam se vratila u sretan trenutak postojanja.

http://umijece-vremena.blogspot.com/ 

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/