Prisjećanja...

Nebom su letjele crne ptice i potvrđivale se slutnjom u duši. Vrijeme je jurilo tračnicama sna, nezaustavljivo, tugaljivo i neopozivo brisalo ljepotu svakodnevice. Zla kob, vještičja sjenka se nadvila nad trenutak koji sam grozničavo skrivala od sebe same. Munje su derale nutarnje nebo i stizale u dušu opijelom tišine. Tražila sam iskru nade, a kada je tiho pokucala zaboravljala otvoriti okna srca. Zaustavljena u tugama ne tražih više ljepotu u daljinama. Sklupčana u entropiji zatvorenog prostora nisam osjećala svježinu svitanja niti blagost sutona. A onda si došao ti s buketom svjetlosti u rukama. Svilenkastim velom svoga svemira si umotao moju dušu i zaustavio trajanje progonstva na koje sam sama sebe osudila. Ponudio si mi eliksir ozdravljenja u čaški nebeskog cvjeta i rastjerao crne ptice sa horizonta svijesti. Suton se spuštao laganim koracima u oslobođeni trenutak buđenja. U silueti ljepote prepoznah odbjeglu ljubav u povratku, a u zrcalu vremena vidjeh kako se u opustjele konture moga lica vraća osmijeh i skida krinku iza koje sam se godinama skrivala. Na stolu je ležala otvorena bilježnica u koju upisivah svoje boli, vjetar se ušuljao u odaju i okrenuo novu stranicu na koju upisah prvi ljubavni stih tebi dragi moj pjesniče. Svojim dolaskom si zaustavio jurnjavu vremena, a ubrzao otkucaje srca, u duši izbrisao tužne pjesme i darovao mi poeziju ljubičastog sna. Savladao si Kerbera u meni i izveo me iz Hada ne okrećući se prošlosti. Nad životom se razlila vječnost puna simfonije svjetlosti i rapsodije boja. U dubini tvog pogleda pronađoh prostor- vrijeme koje nas sjedinjuje u biverzum sna i univerzum jave. Na obzoru svakog novog svitanja umjesto crnih ptica lepršaju leptiri i najavljuju proljeće ljubavi u kojem trajemo već godinama.

http://umijece-vremena.blogspot.com/ 

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/