Kristalna noć

Bila je to kristalna noć u koju su se slijevale strune nekog tuđeg sna. Jedan veliki pauk se uvukao u mrežu sjećanja i razbijao izloge sanja  žigosanih. Žuta zvijezda, znak ne pripadanja odabranima, je krvarila strahom. U toj noći je raskrinkana tajna iz koje je proklijala opaka bolest, a vjetrovi su je raznijeli beskrajem božjeg sna. Bojala sam se zatvoriti oči da se davno odigrana noć ne pretvori u zbilju. Žigosala te je nevidljiva utvara i odvela u sanatorij ubijanja snova. U dubini svijesti se iskrilo pitanje bez odgovora. Zašto baš tebe? Na tvome licu se zrcalilo isto to pitanje. Zašto baš mene? Ležali smo bezglasni na postelji od maslinovog drveta i čekali svanuće, kraj tmine u koju nas je uvukla nepredvidiva sudbina. To su bili trenuci bez snova, trenuci istrgnuti iz tkiva boli i nemoći. Disao si jecajem tišine koja je gasile osmijehe u tvojim očima. Izašla sam u prohladno jutro i potražila ciganku da mi sa dlana pročita kraj te tajanstvene priče u kojoj  smo se probudili. Na križanju žudnji i strahova, na Kraljevu želja vidjeh nasmiješeno lice proročice i pružih joj drhtavu ruku. Sreće zlatne, srebrne, sreće začuh glas sudbine. U njenim očima se iskrilo smirenje, linija sreće se zrcalila u njenom pogledu. Povjerovah joj i krenuh natrag u tvoj zagrljaj. Perači ulica i slučajni prolaznici su se smiješili, osjećala sam njihove misli. Šaputale su mi, sretne li žene. Povratak u stvarnost je bio posut laticama bijelog cvijeća i mirisom ljubičastog sna. Vratih se u naše noći da kapljama ljubavi ugasim zvukove pucanja kristala. Pomilovah tvoje usnulo lice i osjetih titraje ozdravljenja. U tvoje oči se vraćala boja nedosanjanih snova.

http://artemida-aleksandrova.blogspot.com/

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/