Secret garden....

U vručim ljetnim noćima si me odvodio u arboretum sna, plivali smo oceanom snova, trčali pješčanim žalom života. Zaustavljali smo se pod slapom sunoćavanja i ispijali kapljice sreće. Utopljena u smaragdnom jezeru tvoga pogleda, u vilinskoj šumi na obroncima jave, sam osluškivala violine na mjesečini i voljela igru skrivača u kojoj smo tražili naše tek začete istine. Rođeni iz čiste krvi praotaca koji nam ucrtaše staze ka zvjezdama produžili smo nit rodoslovlja do onog sudbonosnog treptaja oka u kojem su ugasle oči našeg nutarnjeg neba. Našli smo se u neprohodnoj džungli punoj nevidljivih demona koji su nas pozivali na ples vještičjeg rođenja nepoznatih žudnji. Bili smo premladi za ispit zrelosti iza kojega se krila čista strast života. Prestrašeni od plime osjećaja i snage mjesečevih mjena zaustavismo mašineriju nanotitraja u univerzumu svijesti. Vilinska šuma postade sablasna odaja buđenja u kojoj vidjeh tvoju sjenku u odori ranjenog ratnika trenutka. Pokušah dlanom obrisati suze sa tvog lica, a ti si okrenuo glavu da ne vidim izranjanje Rusalke iz dubine tvojih očiju. Ostadoh sama na krhotinama sna slušajući njen zanosni glas kojim te je mamila u svoje odaje. Nestao si u dubini velike vode, izgubio se u kapljicama požude njene zrelosti. Na pješčanom žalu ostade prerano otvorena školjka sa tek naćetim biserom koji još uvijek nosim kao znamen na vrijeme provedeno u zrcaljenju tvojih zelenih očiju. Tuga pretvorena u pjesme mi još uvijek šapuće da se tada rođena ljubav ugnjezdila u dubinu duše i danas, promjenjena oblika, izranja u ovaj sretan trenutak postojanja. Više ne lutam vilinskom šumom i ne tražim smaragdno jezero. U njemu više ne bih vidjela zrcaljenje moje duše. Pronašla sam tajanstveni vrt u kojem osluškujem cvrkut ptica, čujem šaputanje vlati trave i susrećem oči boje meda. 

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://artemida-aleksandrova.blogspot.com/
http://nebesko-vreteno.blogspot.com/