Obrisi ljubavi...

U zjenici vremena blješti srce optočeno kristalima sna. Na njegovim zaliscima se kapljice svete krvi pretaču u ljubav i  postaju čin ljepote. Divno je gledati kako se pali lumin u ulju svetosti i pobjeđuje ništavilo praznine. Iz te malene iskre se rodio svemir i proširio svoje dlanove, obgrlio vrijeme i stvorio svjetlosnu dimenziju života. Rođena iz suze vječnosti ljubav odjenu odoru od poljubaca neba i sjedini svjetlo i tminu u vrtlog kozmičke zmije iz čije utrobe se iznjedriše dan i noć i vjenčaše šapatom, dok nas smrt ne razdvoji. Iz tog zagrljaja se iznjedriše kristali, simboli nedjeljivosti duše i materije, Adam i Eva, čudesna djeca vječnosti koja rodiše Kaina i Abela. Smaragdna zmija je vrtložila ljubav, ali nažalost i mržnju. Susret suprotnosti, osim ljepote i nježnosti, iznjedri i rat svjetova. Kain je ubio Abela, na nebeskim livadama niknuše cvjetovi zla, životom se prošrio i dah zla. Naši koraci vremenom završavaju uvijek na putevima snova na kojima ispijamo kapljice svete krvi iz njedara svemira. Divan osjećaj postojanja u zagrljaju duše i materije. Mi smo kristali u kojima se prelama svjetlost sa početka priče i boji nas bojama našeg sretnog trenutka. U našem kozmosu blješti ljubičasta boja Ametiste koju je Artemida spasila od ugriza tigra, a Dionizije joj svojim suzama darovao toplinu ametista, kristala u kojem se zrcali legenda i stvarnost. Vrijeme ljubavi se lomi u prizmi trenutka i izranja u Kohinoru svjesnosti. Tišinu bezvremena narušavaju dvije slatke riječi odlepršale sa usana pjesnika sna. Volim te prvim pokretom vječnosti, titajem struna bezvremena, bojama kristalnog mosta, obrisima ljubavi koji sjedinjuju nebo i zemlju u zagrljaj duše i materije.

http://umijece-vremena.blogspot.com/

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/