Crna udovica......

Crna udovica, tugovateljica za ljubavi koju je sama ubila, nesretna paučica žigosana pečatom rođenja, prijateljica crnih ptica, izgubljena u optuživanju drugih za nesreću koja joj je darovana u koljevki rođenja. Lepršava u traženju uzroka svoje prevrtljivosti ona ubija sve one koji se opuste u vjerovanju, ona je laž, tmina koja ne postoji, zrcaljenje prevare ljepote u paučinastoj mreži ljepote nedosanjanog sna. Širila je svoje moći u žudnji da priđe izvoru koji se zrcali u duši univerzuma. Krala je tuđe moći spašavajući odumiranje svoga tijela, ali nije uspijela zaustaviti izviranje nutanjeg otrova.  Zadrhtala je istina njenog postojanja u treptaju oka u kojem se majka ovuluma oslobolila njenog otrovnog zagrljaja. Istina je lepršala u dubini smaragdnog irisa neiskrenosti, titrala je na svilenkastim krilima vječnosti, a kristal se pretvarao u gubilište vjerovanja, gubio boju koja mu je na početku priče darovana, postajao krematorij ličinkama koje su njemu potražile utočište. Crno bijela istina, ples svjetlosti i sjene, je dobijala konture vremena prije prelamanja svjetlosti u kohinoru svijesti. Šahovska ploča na kojoj se sukobljavaju crna i bijela kraljica postaje slika virtualnog trenutka, carski rez vjerovanja, zaustavljanje otkucaja kozmičkog srca, izdajnički vrisak zaobilazeće tišine postojanja. U titrajima njenog duševnog mraka se kriju bezbojni snovi, umiranje ljubavi  je životni eliksir.  Iz smrtnog ugriza  promjenjivosti se rađaju strune njenog  postojanja. Promatrala sam iz daljine njenu igru životom i smrti. Osjetih strah i gađenje. Žderala je krhotine umirućeg osjećanja nezaustavljivom gladi za pobjedom. Zatvorena u kavezu, sama u plesu svoje moći igrala se sa komadićima trenutaka bacajući ih kao neprobavljive u eter nepostojanja. Zaprepaštena tom tužnom scenom gladiatorske igre, u arahnoidnoj areni virtualne stvarnosti, napustih gledalište i vratih se stvarnost.  Osjetih dlanove vječnosti oko srca, oko duše, osjetih njihovo uranjanje u moj drhtaj, u moje utapljanje u zagrljaj duše i materije. Na vrulji istine se sretosmo ti i ja ljubavi, ti i ja sjedinjeni u klasju koje se još uvijek hrani kapljama svete krvi i otrove crnih udovica pretvara u elen vital, in  figurae vite, u kristale kreativnog zanosa, u čahuru iz koje izranjaju lepršavi leptiri s krilima punih spektra duginih boja, leptriri otporni na otrov crnih udovica.  

http://nebesko-vreteno.blogspot.com/ 

http://artemida-aleksandrova.blogspot.com/