Spiralna dinamika duše....

Svijet ljubavi je, za moj, tvoj, vaš, naš um, svijet pun nebrojenih iznenađenja, svijet u kojem se događaji odvijaju bez nekog objašnjivog razloga, svijet u kojem jedna jedina čestica, ona čudesna struna, koja u nama budi osjećaj ljepote postojanja, u isto vrijeme može biti na nekoliko različitih mjesta i može se očitovati u nekoliko različitih oblika energije, kao treperava iskrica sreće, kao val zadovoljastva, kao zvuk Panove frule ili kao titrajući tonovi velike nebeske harfe. Jednog snenog sutona, dok se u beskraju svemira iskrilo Orionovo sazviježđe, osjetih da se onaj netko kome pisah pjesme, netko koga tražih u pogledu tuđem, netko često umu neznan, krije u facinantnom svijetu duše, u spiralnoj dinamici mog unutarnjeg svemira. Kvantni skok, čudesno iskrenje nečeg, samo srcu znanog, mi otvori porte svijeta ljubavi o kojoj već godinama pišem. Osjetih da svaki djelić toga svijeta, svaka treprava iskrica sna, svaka struna, to čudesno tkivo svemira, postoji u nama od samog početka univerzuma. Prije nego je postala istina o životu, bila je cvijet u mom vrtu, možda je bila u zubu nekog dinosaurusa, u plavoj kosi Marilyn Monroe ili je lebdila pješčanom olujom nad Saharom. Mi smo misaono otkrili paralelne univerzume, dokazali postojanje drugih galaksija, ali istovremeno spoznajemo da na tom misaonom putu još uvijek nismo otkrili mjesto gdje se krije, zbog prvog grijeha, zbog želje za znanjem, davno izgubljeno kraljevstvo nebesko. Priče nam govore da tamo nema vremena, da je tamo skrivena vječnost, beskonačnost i besmrtnost. Svijet vječne ljubavi, to opisano, opjevano, tajno željeno rajsko carstvo, se možda sakrilo u tišini iza vremena, iza vrata sunaca, tamo gdje trenutak traje dulje od svih ovih naših prohujalih milijarda godina. Možda uistinu tamo izrasta drvo spoznaje i njegovi plodovi padaju kroz vrata vremena i postaju neuništiva energija našeg istinskog, našeg jedinog postojanja. Maštanje o ljepoti postojanja na otoku sreće, osmijeh tek rođenog djeteta, gugutanje golubova u krošnji drveteta ispred balkona, kliktanje galeba na hridi pored mora, blještavo sunce u zenitu sretnoga dana, šum valova i mirisi prastarih čempresa, sve to se guši vjestima o bezrazložnom ubijanju i umiranju naroda širom plavog planeta. Čovjekova svijesnost je osnovna energija koja vrtlog spirale univerzuma pretvara u treperenje superstruna velike nebeske harfe, u svjetlosnu muziku, u svjetlosni zagrljaj, u život. Zakretanja tih spiralno- valnih pokreta čovjekove spoznaje se sužavaju, ali još uvijek nisu dospijela do središnje točke iz koje proizlazi sveopća vrtnja u kozmosu. Možda se ta točka ipak krije u nama samima, u našoj samosvijesti, u našem srcu, možda je to ona točka iz koje proizlazi ljubav, sreća, suosjećajnost, mir i sve ostale spoznaje. Svjesna spoznaja sebe samoga i herojski zanos za istinom početka su put ka osmišljavanju našeg postojanja u svjetlosnoj dimenziji svevremena, dimenziji proizašloj iz velikog praska, iz primum mobile, prvog pokreta kojim krenusmo zvjezdanim stazama svoga malog univerzuma i zakoračismo u ovo ovdje i sada, u sretan trenutak svjesnosti. 

"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.

http://umijece-pokreta.blogspot.com/

http://velika-gala-predstava.blogspot.com/
http://sretan-trenutak.blogspot.com/2010/08/varijacije-na-temu-agonije-ekstaze-i_1666.html