Kada maštajući odlutam u daljine koje mi se u svakodnevici čine nedohvatne tada protrčim ispod duge i uđem u vrijeme tvog rađanja na Siriusu. Ne, ne izmišljam tvoje podatke, njih mi je jedne noći šapnuo anđeo sna. Smiješiš se, vidim iskru zadovoljstva u tvom pogledu i sjenku radosti na čelu. Milujem odsjaj zvijezde na tvom licu i osjećam kako mi korak postaje lak u prostor- vremenu ovog divnog sna. Sa neba kaplje srebro koje se slaže u polumjesec u mojoj kosi i skida odoru ovozemaljskog tijela sa uzdrhtale duše. Ulovljena u mreži zvjezdanog praha postajem struna koja titra na tvojim usnama i sljubljuje se da dahom koji udišeš. Uvijek sam se željela teleportirati u tvoje srce i osluškivati njegove otkucaje, uroniti u rijeku tvoje krvi i postati djelić tvoje cjeline. Osjećam sebe u nutrini tebe, postajem uljez u tvojoj intimi, kradem djeliće qualije i pretačem je u nepostojeću sebe. U dubini tvoje duše se krije malena planeta sa koje se Mali princ spustio u naše vrijeme. Dječak me pozdravlja tvojim šapatom i daruje mi ružu na kojoj se zrcali znoj tvoga srca. U toj kristalnoj suzi vidim cijeli tvoj proživljeni život, sve tvoje tajne, sve tvoje boli, sve tuge, tvoje sreće, čujem tvoj plač i tvoj smijeh, sve ljubavne izjave koje si darivao ženama prije mene. Sretna sam jer spoznajem da se nisi ponavljao, da si u svakoj ljubavi bio drugačiji, da si bio vjeran uvjerenjima i da si ostao svoj, onaj čvrsti Ti kojeg volim. Mirna izranjam iz dubine tebe i vraćam se na hrid trenutka da zajedno osluškujemo morske orgulje, pozdravljamo izlaske sunca i volimo sutone. Jedna davna melodija nas dodiruje plimom osjećaja i ja se budim na tvome ramenu bogatija još jednim lijepim snom. Smiješila si se u snu, šapućeš mi šumom školjke koju ostavih kao znamen na dnu tvog oceana. Divno je buđenjem osjetiti da snovi nisu tek iluzija, pomislih dok si usnama pretakao dio sebe u dubinu moga srca.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen