Noćas u zavjetrini sna osjetih vrtnju nebeskog vretena, osjetih čaroliju satkanu od mjesečevih niti i zlaćane mekoće kristalnoga sjaja. Nježan veo, koprena na obroncima jave, je sakrivala uzbuđenje srca spuštajući se na uzdrahtale misli. Jedna jedina misao, slobodna kao zvjezdani orao je odlepršala u ovu noć punog mjeseca. Osjetih radost probuđenog djeteta, osjetih radost u pjenušavim dlanovima trenutka i pustih odlutalu misao da pomiluje njegov osmijeh. I bilo ja kao nekada, bilo kao u vrijeme poezije ruža, samo su umjesto leptirića svilenkastih krila i bijelih latica iz oluje ruža pred srcem plesala zvjezdana slova pozivajući me još jednom na ljubavni bal, na slavlje osjetila. Utopih se u plesu sjena, noć punog mjeseca je ogrnuta čipkom plesala kao ponosna djevojka iz dalekog Toleda. Zaustavih srce na obali korita mraka, obuzdah u sebi one drevne nebeske vrance da srce ne odjezdi kao nekada u neku izmišljenu bajku, ka onoj dalekoj zvijezdi. Otvorih okna zrelosti i osluhnuh sonatu ove čarobne noći punog mjeseca. Skupih uspomene u svjetlosni zagrljaj budnosti i zatvorih kapije odsanjane mladosti. Noćas je ljubav bila drugačija nego prije, dragačija, a uvijek ista, nježnija u svom postojanju, mirnija u svom darivanju biserne ogrlice koja se kao kozmička zmija ovijala oko moga srca. Osjetih lakoću postojanja u zagrljaju bez davanja i uzimanja, osjetih na dlanovima znakove sretnog trenutka, paperje prosuto iz jedne dječje bajke, je u srcu zrcalilo pejsaž moje sretne duše. Šapnuh jednu jedinu riječ, upisah ju zvjezdanim slovima u knjigu ljubavi i utonuh u san. Jutros otvorih knjigu ispisanu slovima sna i iz nje mi se nasmiješi treperava, lepršava ljepotica leptirovih krila. Osjetih uzbuđenje i šapnuh još usnulom pjesniku. Neka ljubav pleše u mojem glasu, neka se odmara u tvojoj tišini, neka kroz moje srce stiže do svih tvojih trenutaka. Neka poput zvijezda sjaji u tami mojega sna i neka rudi u tvojem buđenju.Neka ljubav plamti u vatri mojih želja i teče tvojim venama iz mene u tebe ljubavi moja. Dopusti mi dragane da u svom životu osjetim i tvoju sreću i neka ljubav plešebojama nade i strunama velike harfe, neka pleše nebom ovog svitanja i neka se vrati u život životom tvojim. Dozvoli srcu da ispuni obečanje i kreni ovoga trena, kreni miran u dnevnik dana i budi spreman za kroniku onih što slijede.
On otvori oči i ja vidjeh svoj lik u bojama njegovih snova. Odsanjala sam ovu noć na pješćanom žalu sna gdje snaga ljubavi pokreće plimu i oseku života. Svitanje mi šapnu budi strpljiva, strpljiva do zvijezda i ja osjetih lakoću postojanja u alkemijskoj istini, u izreci contraria sunt complementa. Tao seksualnosti dokazuje u nama tao fizike i kemije tijela, tao ljubavi u zagrljaju svjetlosti i tmine, u zagrljaju dana i noći, u zagrljaju života. Šapnuh nebu, čovjek živi samo jednom, šapnuh suncu pitajući ga koliko se može kad se stvarno voli.
"Odrasti još jednom do djeteta, zadrži dijete u sebi, budi dijete veselja i sreće, zavoli dan u kojem se budiš, dozvoli srcu da diše onda ćeš znati suosjećati, znat ćeš biti sretna i nesretna, radosna i tužna, odmorna i umorna s onim koga voliš." začuh glas istine.
Osjetih mir, osjetih sreću, a sudbina mi pokloni čudesan cvijet, cvijet bez vremena, cvijet koji ne vene, cvijet koji vječno živi, cvijet koji vječno miriše, cvijet na čijim se laticama svjetluca jutarnja rosa kapljicama života iz kojih se u tijelu rađaju lepršavi leptiri i izrasta najvrednija energija našeg postojanja, tao ljubavi.
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen