taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Mittwoch, 21. Juli 2010

Varijacije na temu, agonije i ekstaze duše i matematika trenutka.






Bila je to noć puna riječi, onih nečujnih tonova ljepote, bezvučnih zvukova dobrote, noć puna neizgovorenog govora toplote. Sjećam se svake iskrice u kojoj se ljeskalo slovo, nenapisano, nenaslikano tek srcem naslućivano slovo, znak, simbol nekog nepoznatog riječnika, slovo do slova biserna niska, riječ do riječi rijeka puna kapljica u kojima se zrcali duša. Mirna je bila ta noć puna uzbuđenja kojima nismo znali, nismo mogli ili nismo željeli nadjenuti ime. Čudesna je bila ta noć u kojoj je i skitnica mjesec zastao osluškujući tišinu razgovora, šutnju srca, šaputavi romor prepun divote. Kristalno jasna je bila ta noć bez daška vjetra ali uskovitlana kristalima sreće, uzburkana valovima snova, ispinjena strunama želja, kristalima žudnje, svilenkastim strunama čežnje. Govorio si tišinom, slušala sam šutnjom i osjećala lakoću postojojanja u gravitacionom polju trenutka izdvojenog iz svevremena života. Riječi su kapale kao nektar izcijeđen iz zvjezdanoga praha, runile se kao mrvice kruha kojim je Isusu nahranio gladne, tekle su kao vino koje je magijom duše izviralo iz vrulje na obali sna. Bili smo na podnožju planine i promatrali ljubičasti oblak u kojem se iskrilo ispunjenje božanske tišine kojom smo okrunili trenutak spokoja. Osluškivali smo blještavu svjetlost koja se uvlačila u dubinu naše dvojnosti, čuli smo šaputeve boje kojima se svjetlost potvđivala u kristalnoj prizmi naše svijesti i doživjeli eksploziju početka bez kraja i kraja bez početka. U toj ljubavnoj priči čovjeka i života, u bezvremenoj i besprostornoj samsari smo bili ti i ja sjedinjeni alephom, znakom beskrajnosti sreće. Iznjedreni iz tajne šifre genoma ljubavi uronili smo u vrtlog spiralne dinamike tišine i zauvijek ostali u sretnom trenutku buđenja. Oko nas su plesale nevidljive čestice zvjezdanoga praha i zatvarale krug koji smo mi našim milovanjem kvadrirali u nepostojeću matematiku treptaja oka. Zaustavljeni šutnjom najljepšeg osjećaja mi tišinom plešemo tango sna i plesom uranjamo u praskozorje novoga.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/

Keine Kommentare: