Misao je jedina energija koja se širi brzinom večom od brzine svjetlosti. Razmišljam o toj hrabro napisanoj misli i osjećam njenu istinitost. Mislim na početak svijeta i uistinu "Veliki prasak" blješti pred mojim unutarnjim očima. Eksplozija svjetlosti i erupcija boja se pretvaraju u suptilnu simfoniju univerzuma uma. Misao postaje osjećaj ugode koja se širi cijelim tijelom, slična osjećaju kada zrake ljetnog sunca dodiruju kožu, a lagani povjetarac je pojačava. Osjećam lepršavost i ritam maestrala i slika "Velikog praska" prelazi u sliku sunčanog Mediterana. More nostrum blješti nezaboravnim zalascima sunca u kojima zavoljeh život i ljubav. Dvije siluete izranjaju iz velike vode, sunce ih dlanovima budi iz predugog mirovanja. Na portama mora, tamo gdje se dodiruju kraj i beskraj, na vratima na kojima dan odlazi u san, Posejdon, kralj svjetskih oceana i Venera iz pjene izronjena zagrljajem, tim najsuptilnijim pokretom svijeta, sjedinjuju ljepotu tek otvorene školjke u biser još neizbrušeni u Ljubav. Taj čudesni pokret iz pokreta u pokret ljepotu ljudskog bića u ljepotu vječnih snova u treptaje vječne vječno pretvara. Zagrljaj, nježni dodir nezemaljskih bića, dodir pjene i morskoga vala uskovitla duše, univerze uma i trepereći tako, bejskrajno i vječno spusti Ljubav sa nebskog svoda do morskoga žala. U sutonu snenom, zagrljaj tih nezemaljskih bića se maestralom širi, bisere u nisku osjećaja slaže, pokret ruku tih božanskih bića miluje srce svakog zemaljskoga stvora.
Blagost tog dodira uzburkava misao i pretvara je u emocionalnu energiju. To univerzuma uma treperav i snen, ljepotom zagrljaja vala i pjene osjeća nježnost ljubavnoga žara i trenutak istine postaje trenutak spoznaje izrastanja "mog pokreta" čudesnog maestrala koji se širi univerzumom uma. Uranjam u moj mali misaoni Raj. Osjećam miris lavande koji Maestral sjedinjuje sa mirisom mora i pretvara u novi osjećaj. Maestral, moj pokret, budi stara sjećanja u meni. Nazivam ga "Povjetarac u lavandinom polju" i provlačim se između cvjetnih grmova. Mislima putujem dalje, prelazim veliku planinu, osjećam promjenu ritma. Moj pokret postaje "vjetar s Velebitskih visova". Spuštam se niz hridi u ravnicu. Miris lavande prelazi u miris nepokošenog žita.
Moj pokret postaje "Povjetarac u žitu" i provlačim se njime između klasja nedodirujući ga. Gibak i savitljiv "moj pokret" putuje velikom ravnicom. Trag sličan beskrajnoj spirali ostaje utisnut u zlatu nepokošenog polja. Ljubav treperi klasjem, dodiruje me, miluje dušu, sjedinjuje me sa tim zlaćanim morem iz kojeg rastući ka nebu izranja život. Pokret, prvi uzdah neba, pokretom vječnim ljubav svijetom širi, kruhom nas hrani, a mi pokretom prihvaćamo tu Manu, taj čudesni dar neba. i tada uistinu osjećam da se misao širi brže od brzine svjetlosti jer misao je najčudesnija i najvrijednija energija koja izrasta u univerumu našega uma, misao je stvaraoc najljepših misaonih slika u galeriji naših uspomena.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
http://utjelovljeni-um.blogspot.com/2007/12/mudrost-pokreta-mudrost-pokreta-je.html
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen