Varijacije na temu, agonije i ekstaze duše u bijegu od ezoterične psihoterapije.

Bilo je to onda kada sam u beskrajnosti nebeskih širina tražila odsjaj ljubavi i toplinu nekog tajnog svijeta, u okultnom treptaju oka tražila puteve u željeno spasenje, uranjala u daljinu koja tada biješe beskrajno duboka, sanjala obečani, nepostojeći ezoterični sjaj, drugovala sa pjenušavim Merlinovim oblacima i u trenucima budnosti ipak osluškivala nečujnih, ali postojećih leptira razuma glas. Stajala sam na hridi vulkanskog otoka, vjerovala u snagu Merlinova svijeta, osjećala vatru početka i hladnoću ezoteričnog svijeta koji prazno obečaje duši početak bezgriješnog začetka. Neželjena tišina je tada treperila u meni, čudesna tišina slična leptirovom letu i ja osjetih želju da tišinom svojom skupljam nektar što dozrio je u srcu mom, nektar što su leptirići mali pili i nazdravljali životu u mom unutarnjem svijetu. Iznenada osjetih toplinu te čudesne tišine i tijelom se prosu taj nektar miline, zapjenušilo je srce vrelom života i ja krenuh zemaljskim stazama gdje čekala je na me ovozemaljska ljudska dobrota. Uspeh se na hrid, postadoh tužni vitez, ratnik sa vjetrenjačama drevnih snova, a onda vidjeh polje puno lepršavog cvijeća, zakoračih među latice prekrasnih boja, među zvukove razigranih pčela i dotaknuh veo istine, tajnovitu koprenu što skrivala je sva neodživljena uzbuđenja nova. Tada shvatih da sam predugo stajala na obali sreće, tražeći sreću u beskraju lažnoga neba, tražeći istinu u svijetu ezoteričnog nepostojanja, a život jednostavan i lijep me pozivao u tajnovitu galiju leptirastih krila. Zakoračih svjesno u ocean života, spoznah postojanje tijelom u dodirima vjetra, u milovanju pjenušavog morsog vala, pustih miomirise da mi dušu hrane, osluhnuh simfoniju srca i odživjeh ples, u univerzumu uma postojećih lepršavih leptira. Tijelo, ta Proustova galija puna neprocijenjenog blaga, me uvelo u tajnovite sfere zemaljske ljepote, pokazalo mi da se ljubav u snovima rađa i u svitanjima budna na uzglavlju na buđenje duše čeka. Zavoljeh jutra sretnog buđenja, zavoljeh misli i sjećanja, dozvolih srcu da diše, da udiše stvarni ples svitanja, da me uzdrhtalo od ljepote postojanja uvede u rijeku vremena u kojoj se žubor života širi, da osjetim lakoću svjetlosnog zagrljaja u kojem se ljubav u treptajima leptirovih krila rađa i dokazuje da je tijelo moje uistinu čudesna leptirasta lađa.

http://dinaja.blog.hr/