Ljubav je anđeoska snaga duše, lepršava košulja svilena tijelu, biser na obrazu, prsten na ruci, kadena na vratu, kadena kojom je ljubav u srcu zauvijek usidrena. Ona je i postelja bijela, to paperje sneno na kojem se sretna budim i grlim ljubčasto svitanje, grlim ga nježno i još uvijek, nakon godina sazrijevanja, grlim ga zaneseno. Na dlanu vremena blješti ogledalo u kojem se zrcale sve protekle godine, svi mjeseci, tjedni, dani, sati, minute, sekunde. Promatram dozrijevanje plodova ljubavi, osluškujem zrelost u svjetlosnoj muzici sretnoga trenutka osjećanja osjećaja, osjećam prohujalu i naslućujem dolazeću sreću u zjenici univerzuma svjesnoga uma. Stojim na obali oceana snova, uspinjem se na hrid vjerovanja, ulazim u hram ljubavi, klečim pred oltarom života i šapućem molitvu, govorim tiho, najtiše što mogu, šapućem da sebe ne probudim, da tebe ne probudim iz ovog dugog, već dugo sanjanog još nedosanjanog lijepog sna.
Osjećam vrtlog vremena i spoznajem istinu. Promjenio si se ljubavi moja, ali ja volim tvoje promjene, volim tvoje godine, volim srebro u tvojoj kosi, volim bore osmijeha na tvom licu, volim znakove vremena na tvom čelu, jednostavno volim te i od tebe ne očekujem ništa jer s tobom u sebi imam sve,
ljubav ljubavlju okrunjenu,
ljubav ljubavlju osviještenu,
ljubav ljubavlju osmišljenu,
ljubav ljubavlju rođenu,
s tobom u sebi ljubavi
imam jednostavno ljubav i
osmjeh na licu, sreću u očima, radost u mislima, snenost u srcu,vječnu kupku radosti, pjenu vječne mladosti, ratnicu vječne svjetlosti. Mogu je dotaknuti, mogu je milovati,mogu je darivati,u njoj se skrivati, na njenom ramenu cijeli život snivati.
Ljubav je dan u kojem se sretna budim, kristali neba zraku, vjetar u krošnjama starih platana, zenit života, purpur zapadnog neba, beskrajni plavi ocean u kojem Helio Selenu sniva dok zvjezdana prašina igrajući se s mjesecom dragulje noćnoj kupoli dariva. Ljubav je lepršava košulja svilena, biser na obrazu, vera na ruci, kadena na vratu, kadena kojom je ljubav u srcu zauvijek usidrena. Ona je i postelja bijela, to paperje sneno na kojem se sretna budim i grlim ljubičasto svitanje, grlim ga nježno i još uvijek zaneseno.
Jednostavno ljubav, šapućem suncu dok grlim svitanje, kličem u vjetar i dok promatram svoj lik u zrcalu na dlanu vremena, moj glas se kao Narcisova ljubavnica, kao besmrtni Eho širi vrtlogom spiralne dinamike, uranja u zagrljaj dnevne svjetlosti i nestaje u beskraju, u zenitu sna, u radosnoj kupki sreće. A onda se u sumrak, sjajem večernjice, te, čudesne ljepotice neba, čuvateljice ljubavnog zova, braniteljica ljubavnih snova, sretna vraća u moja njedra. Dok se pale oči neba, a vjetar jeca pjesmom, "Za mrvu tvoje ljubavi ja molim te.....", govorim tiho, najtiše što mogu, šapćem da sebe ne probudim, šapćem da tebe, ljubavi moja, iz ovog dugog, dugo sanjanog i nedosanjanog lijepog sna ne probudim.
Da, danas znam, danas sam sigurna život je jednostavno ljubav!
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=26258
http://dinaja.blog.hr/
2 Kommentare:
pa, vidim da se odigrava nekakav maskenbal... čak sam napisala neke komentare, što se može i vidjeti... ali nije mi jasno zašto ne objave onda tu listu nepodobnih? znam da je to krajnja mjera, no... ako se već spominju, čemu onda milovanje takvog ponašanja?
NICK SAFIRIS se koristi poezijom Zdenka Jelčića ne navodeći njegovo ime, posuđuje tuđe snove da bi sebe prikazao u boljem svjetlu.......užasno biće se skriva iza tog nicka....biće koje ubija virtualnim nožem, guši virtualnim pritiskom, truje virtualnim otrovom....nock SAFIRIS je najstrašnija spodoba koju sretoh u virtualnom svijetu, spodoba koja vršcima prstiju i pritiskom na tastaturu računala prosipa najubitačniji otrov virtualnim svijetom.....brrrrrrrrrrr, sačuvaj nas dragi BOŽE od djelovanja tog otrova.......i na kraju molitva za njegovu nesretnu i zakrabuljenu dušu........oprosti mu dragi BOŽE, jer on uistinu više nezna što čini.........:-)))
Kommentar veröffentlichen