taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Montag, 12. Juli 2010

Varijacije na temu, agonije i ekstaze duše i arhipelag djetinjstva





Dijete u meni mi priča bajke iz davnina, poziva me na putovanje drugim svjetovima, u zagrljaj svjetla, u daljine bajne, u svevremenost djetinjih snova u kojima nikada ne postoji tama. Sa ruksakom želja putujemo tako oko cijelog svijeta, univerzum simfonijom snova u okrilje zove, u pogledima našim iskri velika kometa u srcima osjećamo kako sretna mladost nikad nije sama. U druženju tom u meni čudna svjetlost blista, svjetlosna se bića cijeloga svijeta u ovom kolu sreće su ista, opijena ljubavlju, srećom i veseljem proizašlog iz nebeskog mirišljavog pića. Zadovoljni u našem postojanju mi grlimo život, zaustavljamo vrijeme u trenutku sreće, u ljepoti priče o vječnom svjetlosnom zagrljaju u kojem se naša duša kreće.


Staklene cipelice




Na obroncima dana, kada utihnu zrake sunca, treperava, uzdrhtala, zvjezdanim prahom očarana, mjesečevim srebrom okupana, iz pepela otrgnuta, dobrom vilom darovana, Cinderella u zlatnoj kočiji, kao nebeskim vrancima nošena, odlazi na prvi bal svojega života. U haljini od snova, s dijademom u kosi, staklenim cipelicama satkanim od dijamantnih niti i kapljica noći ona pleše ljubavni ples na balu drevnog snoviđenja. Ta čarobna noć njenog preobraženja, ptičjim pjevom okrunjena, zvijezdanim prahom osvijetljena, cipelicu njenu tajno grli i na stazu mladoga princa kao ljubav iskri. Staklene su cipelice, znak jednoga srca, jedne duše znamen i odnose mladog kraljivića u ljubavni plamen.

http://velika-gala-predstava.blogspot.com/2007/06/filozofija-djetinjstva.html

2 Kommentare:

http://shadowofsoul.blog.hr/ hat gesagt…

ZALEĐENO JEZERO

2 su se mala prijatelja klizala po zaleđenu jezeru. Bijaše oblačan i hladan dan. Dječaci su bez straha uživali u klizanju. Led se iznenada prolomio i 1 od njih propao je u vodu. Voda ne bijaše duboka, ali se led počeo stezati.
Drugi je dječak otrčao na obalu, dohvatio kamen i pojurio do
unesrećenoga. Svom je snagom razbijao led i uhvativši prijatelja za ruku, izvukao ga iz vode. Kad su stigli vatrogasci i shvatili što se dogodilo, začuđeno su pitali:
"Kako ti je to uspjelo? Kako si mogao tim malim kamenom i
slabim rukama razbiti tako debeli led?"
Uto se oglasio neki starac:
"Ja znam kako je uspio!"
"Kako?" -upitali su ga vatrogasci.
Starac je odgovorio:
"Nije bilo nikoga da mu kaže kako je to nemoguće."

U nama postoji golema snaga, samo mi to često zaboravljamo.

(Bruno Ferrero)

Unknown hat gesagt…

u ljubavi i prijateljstvu je sve moguće......tek oni koji stavljaju zabrane i imperative mute izvor energije i uživaju u maglovitim slikama svijesti u kojima se oni najbolje osjećaju..ah ti moćnici koji si uzimaju za pravo da sude i da presuđuju....brrrrrrrrrr, tužna i ružna bilanca svijeta koji se pretvorio u krletku za ptice polomljenih krila.....:-))))