Varijacije na temu, agonije i ekstaze duše i vanitas motiv.

U kršćanskoj eshatologiji smrt je prva od "četiriju posljednjih događanja", smrt, sud, raj i pakao. Misao o smrti neprestano je prisutna u kršćanskoj liturgiji i literaturi, jer je razmišljanje o njoj vježba duše kojom vjernik dočeka trenutak smrti u moralnoj pripravnosti. Filozofirati, znači učiti umirati, znači spoznati prolaznost i onu skoro nevidljivu granicu između biti i nebiti, postati je svjestan i onda shvatiti da je smrt stvarno nešto sasvim obično. Ipak, teško je preći granicu i zakoračiti u nepoznato, a znati da će nas onda neki drugi ljudi prepoznavati samo po kostima. Ars bene Moriendi, umijeće dobrog umiranja je pučko meditativno štivo kasnog srednjeg vijeka, redovito bogato ilustrirano drvorezima i bakrorezima. Ples mrtvaca je pučka kasnosrednjevjekovna didaktička predodžba univerzalnog zakona smrti, pred kojom su svi ljudi izjednačeni. Obično je to oslikana povorka svih društvenih staleža u kojoj su poredani pojedan živi čovjek i po jedan mrtvac, kostur kao dvojnik živoga, zorna predodžba onoga što će živi postati.  

"Biti ili ne biti - to je pitanje:

Je li dičnije sve strelice i metke

Silovite sudbine u srcu

podnosit il' zgrabit oružje,

Oduprijeti se i moru jada kraj

Učinit?

Umrijet - usnuti, ništa više;"
... Hamlet,III, 1.

"Ta je lubanja nekad imala jezik i mogla

pjevati. Kako ju taj nitkov tresnuo o zemlju,

kao da je čeljust Kainova, kojom je počinio prvo

umorstvo! Možda je to bila glava nekog lukavog

političara, nekog čovjeka, koji je htio i samog

boga nadmudriti, a sada je pao u šake tome

magarcu, zar ne?

ili nekog dvorjanina................"
Hamlet, V, 1

"Umrijeti, možda usnuti! Usnuti, pa i snivat možda?

I usnuvši dokončat srca bol i prirodnih još tisuć potresa,

Što baština je tijelu. To je kraj

Da živo ga poželiš, umrijeti

I usnut! Pa i snivat možda!

Da to je smetnja sva! Jer snovi, što

u smrtnom tome snu nas mogu snaći,

Zemaljske kada muke stresemo.........

To je razlog, što je nevolja dugovječna.........."

Shakespeare, Hamlet (III, i)

Smrt je užasno konačna činjenica, nepovratno putovanje u "nešto" dosad nepoznato, nitko do "jednoga"se dosada s tog putovanja nije povratio da nam ispriča priču o toliko filozofiranoj, od različitih religija obećavanoj, a od čovjeka željenoj i sanjanoj vječnosti. Smrt se još nikome nije predstavila, još nitko joj nije vidio ni lice niti tijelo pa se ona nemože pokazati drugačije nego metonomično, crtanjem ljudskog skeleta, tog dijela ljudskog tijela koji "vječno" traje. Jedino vatra, Heraklitov osnovni element iz kojeg je sve nastalo i u šta se sve pretvara može uništiti kostur i potvrditi posmrtnu molitvu "Iz praha si nastao i u prah ćeš se pretvoriti". I ona drevna priča o "tri živa i tri mrtva" koja je u našu literaturu stigla u XIII- om stoljeću. Razgovor živih i mrtvih, poruka koja se kasnije pronašla na stečicma, "Ovo što ste vi sada to smo mi nekad bili, a ovo što smo mi sada to ćete vi biti". U Radimlji kod Stoca u Hercegovini je na jednom stečku uklesano "Bio sam što si, bit ćeš što sam" Kostur preživljava tisućljeća i u sebi krije šifru čovjekovog genoma i sobom dokazuje postojanje nekog davnog života. Zbog toga su skelet i lubanja postali ikonografijski amblemi povezani s refleksijom konačne smrti i priželjkivanog uskrsnuća. U današnjem vremenu skelet, kao ikonografski motiv prolaznosti ovozemaljskog života, gubi svoje pravo značenje, ali je još uvijek pričama i legendama iz srednjega vijeka zadržan u našem sjećanju. Ikonografija prolaznosti ovozemaljskog života, kostur i smrt, kostur sa kosom u ruci, nepobitna  činjenica i svjesna spoznaja smrtnosti su razlozi zbog kojih čovjek ne doživljava skelet i lubanju kao nešto živo, kao važan dio sebe samoga, kao uvjet svog postojanja i kretanja. Sam naziv skelet potiče iz starogrčkog, skeleton što znači isušeno tijelo, a ono povezuje sa procesom mumificiranja. Zbog toga je naziv kostur postao povijesno kulturni odnos prema mrtvom tijelu. Stoljećima predstavljan kao beživotan, skeletu se ne pripisuje mogućnost posjedovanja energije koja ga i poslije smrti održava, tajnovite energije koja je Hamletu omogućila da prepozna Yorickovu lubanju i prisjeti se dvorske lude koja ga je nosila na leđima i osjeti poljubce usana koje su ga kao djete tisuću puta ljubile.

Vanitas - taština umijećem slikara s vremenom postaje zrcaljenje svjetske i ljudske prolaznosti. Jedan od poznatih vanitas motiva za vrijeme baroka je proizašao iz izreke "Memento mori", "sjeti se da ćeš umrijeti". Izreka se javlja u filozofiji, književnosti, poeziji i slikarstvu, kao pandan izreci "carpe diem" "iskoristi dan". Ta vječna igra između života i smrti već stotinama godina zaokuplja čovjekov um, ali smrt ostaje još uvijek tajnom ovijena istina koja je upisana u čovjekov genetski kod prije samoga rođenja. "Memento mori", vanitas motiv, koji su umjetnici često izražavali slikom ogledala u kojem se umjesto lica nazirao kostur, ili maskom ljepote iza koje se skrivala smrt u obliku lubanje.

U drevnim anatomskim atlasima se nalaze prava umjetnička djela. Andreas Vesalius je u 16- om stoljeću ovjekovječio kostur u pokretu, sjedinio ga sa životom. U anatomskim salama nazvanim "theatrum anatomikum" je skelet ljudskog tijela još uvijek sredstvo kojim, budući liječnici, uče geometriju tijela i pokreta. No "običan" čovjek se do dana današnjeg ograđuje od svjesne spoznaje svog skeleta i razmišlja o "tuđem" skeletu, kao simbolu smrti. Čovjek ostaje "tašt" u svojoj prirodi pa ne želi o sebi razmišljati kao o "skeletu" iako je "skelet" živuća materija u kojoj se krije izvor energije iz kojeg ističe krv i hrani cijelo tijelo, živuća materija u kojoj treperi energija i svojim titrajima uvjetuje njegov život. Ne spoznavši geometriju i arhitekturu svoga tijela, ne doživivši skelet kao uvijet svoga uspravnog stava, svoga kretanja i svog vanjskog izgleda, čovjek ne osjeća spiralnu dinamiku svoga tijela i gubi eleganciju i lakoću svakodnevnih pokreta.

"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
poglavlje "Misaona slika torza" str. 111.

http://pokretom-do-zvijezda.blogspot.com/
http://umijece-pokreta.blogspot.com/