taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Samstag, 24. Juli 2010

Varijacije na temu, agonije i ekstaze duše i ples sa zvjezdama.





Na beskrajnom nebu sazviježđe jedno pleše svoj vječni ples, treperave zvijezde u kolu sreće kolom sreće grle sva ljudska bića. Svojom igrom nam daruju kozmički krijes, a slovima satkanim od nebeskog praha pišu naše životne priče. Plejade, božanske sestrice, vilinske Ladarice, u večerima zimskim beskraju daruju svoj dijamantni sjaj, a onda u ljetnim noćima, u želji da život ljepotu ne izgubi, se spuste u ljudsku blizinu da ljubavi nikada neprestane, da se ljepota svjetlosnog zagrljaja nikada ne izgubi, da dokažu, da svijedoče da se u srcima ljudskim zauvijek sakrio željeni Raj. U svome spiralnome plesu, izrastaju iz nebeskog vretena, odjevaju halje od pjeska i pjene, sjedinjuju svjetlost i tajnovite sjene, od purpurnog sutona do srebrenkaste zore zvjezdanom poezijom nam o vječnoj ljubavi govore. Plesom svjetlosti i sjena, vječnom vrtnjom bezvremena hrane kozmičku dušu i dokazuju nazaustavljivost svemirskoga bila. Iz njih vječno iskri bestežinska, bezvremenska, besprostorna sila, u toj predstavi neba se zrcali jedna drevna pjesma, stih satkan od svjetlosti vječne, istina ogrnuta odorom od zlata i mi tada osjećamo da je malen dar nam dan, jer sam život to je san, a san su sami snovi, život je sjen i san. Treperave i snene, drevne Plejade, nebeske igračice plesom svojim ponekad meteorima sjaj ukradu i kao Ladarice na zemlju spuštaju nebeski cvijet, svjetlosnu muziku utkanu u zvjezdani svijet iz kojeg iskri ljubav i šapuće o srcima ljudskim, o svetoj krvi i tajnovitom svetome Gralu. U takvim noćima čovjek zaboravlja tuge, u dubini sebe pronalazi čudesan svijet, svemir satkan od niti iz kojih zvjezdane vile na jezeru sreće iz zlaćanoga praha tkaju svjetlost danju. Pokretom do zvijezda, zvjezdanim stazama našeg unutarnjeg neba, Jakovljevim ljestvama naših snoviđenja, bezvremenim plesom tajnovitih neutrina, zagrljajem spiralne vječnosti u nama se roje maleni leptiri, vilinska prabića tkaju niti od snova u snovima sanjanog života. Osluhnimo šaputavu svjetlost našeg unutarnjeg neba, spoznajmo snagu ovoga ovdje i sada, osjetimo moć sretnoga trenutka i zaplešimo srcem i dušom vječni tango naše svevremene svjesnosti.

 
http://pokretom-do-zvijezda.blogspot.com/
http://pjevaju-vile-slovinske.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/

Keine Kommentare: