Varijacije na temu, agonije i ekstaze uma pri letu kroz snove.

Einstein je usvojoj autobiografiji napisao da je u vremenu rada na teoriji relativiteta neprestano bio vođen "nečim" što nemože objasniti drugačije nego riječima, bezimeni osjećaj "nečega" što se u njemu nagomilavalo. To "nešto" je uplitalo u njega uvijek novi osjećaj koji ga je nosio ka "nečem" opet novome, a to "nešto ", za njega nepoznato, danas nazivamo "osjećanje osjećaja". Jasno je da bez znanja o matematici i fizici Einstein ne bi bio u mogućnosti pretvoriti to "osjećanje osjećaja " u elegantnu teoriju koja je promjenila svijet. Sjedinjenjem misaonog i emocionalnog uma mi ulazimo u univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u sebi i preobražavamo energiju misli u pravi istinski osjećaj, u umjetničko djelo ili znanstveni uzorak, u mudrost tijela ili umjeće pokreta. Einstein je sjedinio svjetlost, prostor i vrijeme i pozvao nas na let kroz snove da otkrijemo cjelinu sebe samoga u lakoći svjetlosnog zagrljaja. Prisjećam se vremena kada sam pisala pjesmice i pokušavala ono pročitano, naučeno, zapamćeno pretvoriti u poetski izričaj uma, pokušavala onom bezimenom osjećaju darovati ime.

"Melodija svjetlosnoga zagrljaja, nježna je i umirujuće tiha, opušta svaki djelić moga fizičkog tijela, predaje ga nebeskoj kočiji, da beskrajem jezdi ka dalekoj zvijezi da mogu da smijem u san utonuti cijela. Sjedinjene tako i duša i tijelo iz bezvremena drevnog danas putuju kroz vrijeme, zaobilaze mnoge neprohodne staze i dozvoljavaju leptirima snenim što na dušu paze da svojim treptajim tijelo vječnom ljubavi maze. Rijeka vremena bjesomučno teče, iza mene ostaje tek trag zvjezdane prašine, zrnce svemirskoga praha, iskra vječne duševne tišine i ja u trenutak novim hrlim bez imalo straha. U mislima mojim osjećaj se iskri i tada ulazim uvijek u novi svijet, nastavljam sjedinjene duše s tijelom bezvremenski let. Uranjam u prostranstva nova u čaroliju svjetlosnoga raja u mrežu od zvjezdanih niti i sigurna sam da ću u tom svijetu punom ljubavi i topline vječnu sreću odkriti i do kraja zemaljskoga puta samo snene snove sniti."

Danas taj bezimeni osjećaj nazivam svjetlosnom dimenzijom istinskog postojanja u sretnom trenutku spoznaje. To je kolaž, misaona slika u kojoj se sjedinjuju mirisi, zvukovi, okusi, ideokinetička slika u kojoj se zrcali univerzum uma u svoj njegovoj snazi i lakoći, u njegovoj neprestanoj vrtnji u ritmu vrtloga nebeskog vretena.

http://u-koljevci-osjecaja.blogspot.com/