Nema je, ne postoji tamna strana mjeseca, nema je, ne postoji tamna strana ljudske duše, nema je, ne postoji tmina svijesti jer u svjetlosnom zagrljaju nebeskog vretena oduvjek šapuću jedna drugoj svjetlost i njena sjena. U beskraju univerzuma, u galaksiji našeg bivstvovanja, na pozornici velikog teatra se već miliardama godina odigrava velika gala predstava. Na sceni sretnoga trenutka skitnica Mjesec i Venera sjajna se poigravaju sa svijesti vječnog promatrača. Svjetlost i sjena, plešu svoj vječni valcer u dubini naše duše, miluju se na obroncima dana i noći, razdvajaju se na obrisima tijela i svojim vječnim plesom ostavljaju trag u našim sjećanjima. Mjesec nas vara, svojim mjenama nam šapuće da je istinita jedna drevna mudrost, da je tek vječna mijena u vrtlogu života stalna, da se u igri svjetlosti i sjena krije naša duševna snaga. Promatram tu igru na pozornici svijeta i osjećam lakoću postojanja u toj vječnoj vrtnji preslice sudbine. Čudesna je ta igra u zrcalima svijesti, sjenka nedohvatljiva, vječno razigrana, tajnovta i stvarna, sjenka treperava i snena je cijeli život uz nas, ili nas prati ili bježi ispred nas, ali u svevremenom svjetlosnom zagrljaju ona nam šapuće istinu o mjesečevom plesu u orbiti sunčevoga sjaja, ona nam šapuće iz dubine svijesti istine o našoj podsvijesti, odaje nam tajne našega malog kozmosa.
Govor našega tijela, taj bezglasni jezik cijeloga svijeta je tek šapat sjenki naše duše, šapat po kojem nas drugi prepoznaju, nečujna svjetlosna muzika našeg unutarnjeg neba koja bezglasno odaje mnoge, u dubini našeg svemira, skrivene tajne. Svijet svjetlosti i svijet sjena, paraleni svemiri našeg postojanja, mnogodimenzionalnost našeg uma, kreativnost naše spoznaje, putokaz putevima naše svijesti, šapat naše duše spoznaji, vječna vrtnja, nezaustavljiva dinamika zlaćane spirale, neuništiva energija koja je na svom putovanju eonima tek mijenjala oblike. Sjenke naše ljubavi, sjenke naših duša, sjenke osjećanja naših se kriju u dubini unutarnjeg neba, taj vječni valcer naše nutrine, je tajnovita igra sa mislima, sa zrakama sunca naše spoznaje, vječni šapat naše unutarnje svjetlosti. Svijet svjetlosti i sjena se krije u kristalnom labirintu svijesti, tu se u prizmi treptaja oka prelamaju svjetlosne zrake u čudesan spektar nepostojećih boja. Na toj pozornici se odigrava najčudesnija predstava ritmičkog pokreta i pod reflektorima spoznaje izrasta uvijek nova slika svijeta u kojem živimo. Svjetlost u našoj svijesti, izvire iz misaone vrulje znanja i sjedinjuje se sa oceanom spoznaje, sa morem teorija filozofije, fizike, psihologije, neurofiziologije, a sjenke, te tajnovite ponornice naših osjećanja, vječne buntovnice u šaputanjima umnog i emocionalnog u nama, izviru sa vrela vjerovanja u stare dogme, one drevne istine koje još uvijek nisu izgubile svoju vjerodostojnost jer nisu ničim pobijene. Šaputanje svijesti na uzglavlju koljevke rađanja, anđeosko šaputanje u zagrljaju vjerovanja, vilinski šapat u čarobnoj šumi postojanja, šapat istine u krošnji drveta znanja, drhtavi šapat ljubavi u srcu, vječna vrtnja u orbiti sunčeve svjetlosti je nezaustavljivi proces našeg trajanja u zagrljaju svevremena. Igra svjetlosti i sjena, taj magični ples ljudske spoznaje, šapat podsvijesti, tisućljetni tango ljudskih duša je najtajanstvenija predstava univerzuma, koja se kao čudesna slika zrcali u našim osmjesima, našim pokretima, našim razgovorima. Mi smo svojim postojanjem u svjetlosnom zagrljaju neba, u svjetlosnoj dimenziji svemira vječna i snena igra svjetlosti i sjena.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://velika-gala-predstava.blogspot.com/
http://jutro-poezije.forumotion.com/pjesme-f6/bezvremeno-putovanje-vremenom-by-artemida-t44-45.htm#262
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen