Blješte svijetla pozornice svjetskoga teatra, na rampi jedno srce igra, treperavo, iskri, radosno se smiješi, uzdrahtalo, veselo kao nikad zaustvaljajuća čigra. Dlanovima svojim sunce ga miluje, budi usnulu ljepotu, daruje mu duševnu toplotu, ljubavlju ga pretvara u najljepši kozmički cvijet, u lepršavi veo satkan od svjetlosti, mirisa i boja, tako da to veliko srce melodijom snenom grli cijeli svijet. U svitanju se svakom sretno srce budi, osjećaji se redaju kao razigrana djeca u proljetni slet, svjetlost ih grli, uzdiže ih do drijemajućih zvijezda. Mirisi se šire, blješte boje, zvukovi se kao leptirići roje, na pozornici svijeta ne prestaje čudesni svjetlosni ples. Energija iz izvora vrije, srce ta posuda sveta, iskrice nepoznatih boja, ljubav svijetom sije, poziva na igru među zrcalima u kojima se ogleda zlaćano vreteno, vrteška ljepote slična slici velikoga suncokreta. Drugo srce izlazi iz tame na pozornicu svijeta, sjedinjuju se dvije srodne duše, u svjetlosni zagrljaj koji od davnina ljubi i sjedinjuje ljude, u tom nježnom dodiru nepostoje zlo i ljutnja, nema osjećaja koje ljubav ruše, nema mržnje, taštine i jala, nema usijanih glava koje drugima vječno sude. Pozornica blješti treptajima srca, maglovita zavjesa satkana od prevara i laži lagano se diže, svako probuđeno srce istinom se kiti i oblači svoje duše krijes, slika za slikom, cijela galerija se pred buđenjem svijeta niže, svi sjedinjeni u svjetlosnom zagrljaju neba, na oltaru svevremena obredom vrednovanja ljudske časti, melodijom izraslom iz erupcije sa početka svijeta, plešu svoj bezvremeni ples vječno izrastajučeg kozmičkog cvijeta.
Pleše svemirska spirala, pobratimsvo srodnih duša pupoljcima sreće u njoj cvijeta, uzdiže se do zvjezdanog žala, do željenih Rajskih obala. Promatram tu predstavu na pozornici svijeta, scena puna svjetlosti i sjena, puna mirišljavih boja, osunčana melodijom srca, na njoj nema sukoba taština, na njoj se odvoja samo obred pun časti i ljudskih vrlina. Osjećaji žive, plešu, u bisernu nisku se oko ustreptalog srca slažu, samo sreću na životnoj vazi važu. Sve duše su u ljepoti te predstave snene sjedinjene i sretnim trenutkom zagrljene jezde bezvremenom u zagrljaj one daleke, iz pjeska i pjene iznjedrene, sutonske zvijezde. Ljubav lebdi ljepotom tog beskraja, snagom volje svoje kida tugom i strahom optočene neživljenja lance, oslobađa sužnje iz okova neznanja, daruje im bisere istinskog postojanja, nisku satkanu od davnih snoviđenja. Pobratimstvo lica u svemiru na sceni života, davni stih već umrlog poete postaje istina, srcem željena, dušom sanjana, tijelom voljena blizina, blizina koja duše miluje, koja snagu srca vrednuje, koja svjetlošću svojom, obredom gradatim ad sidera tollor, sve duše svijeta u svjetlosnom zagrljaju sretnoga trenutka sjedinjuje.
http://misaoni-labirint.blogspot.com/
http://dinaja.blog.hr/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen