"Kristali su *šuteći učitelji*. Svojom šutnjom, uče nas i pronalaze naš pravi put, nas do nas samih. Ono što dobivamo od kristala, to se ne može ispričati! To se može samo osjetiti! "
- J.W:Goethe
Svijet kristala, Atlantida, Platonija je bezvremenski svijet svevremena iz kojeg proizlazi naše vrijeme. Ta čudesna zemlja se nalazi u kristalnoj kugli našeg postojanja i izgleda kao mnogodimenzionalna piramida u čijem se vrhu, na jednom jedinom mjestu, u jednoj jedinoj točki sjedinjuju svi djelići univerzuma. U tom carstvu naše svijesti najsitnije strune plešu svoje nijemo kolo i skladaju ritam života, svjetlosnu muziku našeg postojanja. Poslušajmo kako izvire vrijeme iz našeg bezvremenskog svijeta. Osluškujem izrastanje kristala, suptilne tonove vremena u sebi, svaki tren odzvanja drugačije i stapa se u tišinu rijeke bez povratka. Ulazim u unutrašnjost same sebe i pričinja mi se da čujem tonove slične pokretima zupčanika starog sata sa crkvenog zvonika. U meni živi neki tajnoviti svirač koji vršcima prstiju dodiruje strune harfe i svira simfoniju vječnosti. Njeni tonovi me odnose u svjetlosnu dimenziju istinskog postojanja i ja čujem otkucavanje beskraja i moje misli plešu ritmom odbrojanih trenutaka. Zagrljaj duše i materije postaje osjećaj koji se širi cijelim univerzumom uma. Osjećam podne u sebi, trenutci prolaze i ja uživam u onima koji slijede pa nanovo u sljedećim dok ne uđem u bezvremenost. Oko mene se zatvara kristalna opna vremena, trenutak traje i ja trajem u njemu."Klasično vrijeme je samo iluzija moga mozga" pomislih slušajući kako odzvanja podne u meni. Osjećam kako postajem dio te iluzije koja traje već milijardama godina. Zvona utihnuše i ja osluhnuh tišinu mojih ćelija, osjetih njihovo titranje kao ritam gluhog kola gorštaka iz Hercegovačkog kamenjara. Sada spoznajem da tradicija ne znači uzdizanje iz pepela, nego ponovno paljenje unutarnje vatre, onih čudesnih iskrica koje grade i nadograđuju kristalnu dvoranu postojanja. Osluškujem akustičnost prostor- vremena u kojem nevidljive niti skladaju simfoniju snova. Vječna muzika se ne krije u već napisanim notama, nego izrasta iz pravog osjećaja, nastaje plesom svjetlosti, boja i zvukova i prelama se u prizmi svijesti skladatelja u zvjzdane note njegovog unutarnjeg neba. Pokušavam čuti, vidjet i uistinu osjetiti naučeno, pročitano, zapamćeno.
Prelistavam još jednom knjigu Briann Grenee, "Tkivo univerzuma" i uistinu osjećam titranje superstruna u sebi. Pisac ih opisuje kao malene morske konjiće koji svojim zavijutcima titraju dinamikom zlaćane spirale i skladaju svjetlosnu muziku spoznaje. Vidim tonove vremena, razlikujem nijanse boja, osluškujem njihovo sjedinjavanje u novi doživljaj i postajem sudinikom velikog nebeskog orkestra koji svjetlucavim nitima svira vječnu simfoniju vremena. Moj untarnji dijalog prelazi u srebrenkaste bisere balade o sretnom trenutku, iskri se u kristalima svijesti i ja čujem smijeh, blješteći dragulj obrazovanog razgovora. Nema ljepšeg osjećaja od sklada iz kojeg se rađa unutarnje veselje. Sve unutarnje napetosti nestaju, prešla sam granice saznanja, ušla u još neotkriveni svijet nastajanja. Rijeka krvi je puna kristalića u kojima se zrcali cijelu univerzum. Razlijeva se milijardama delti u ocean postojanja. Osjećam plimu i oseku osjećanja osjećaja. Slutim ponornice koje se slijevaju u deltu i ponovo vraćaju izvoru. Čujem žubor rijeke života, buku slapova i romor vrulje. Osluškujem i u zrcalnim neuronima vidim kako moje srce pleše gluho kolo s mojim ćelijama. Tu odustajem od potrage za vremenom i u maglovitom oblaku misli osjećam kako iz tonova kristalne harfe izrasta simfonija mojega života.
Da, Goethe je imao pravo, kristali su naši njemi, šuteći učitelji. Moramo naučiti slušati njihovo šaputanje u nama samima da bi uistiu osjetili što nam taj šaputavi svijet već milijardama godina poručuje. Osjećam zagrljaj duše i materije i čujem, uistinu čujem suptilnu muziku, šaputavu svjetlost u sebi, čujem šapat mog svjetlosnog prabića i osjećam svjetlosnu dimenziju univerzuma moga uma.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
http://umijece-pokreta.blogspot.com/2007/06/trenutak-radanja-ritma.html
http://dinaja-dinaja.blogspot.com/2009/09/kristali-duse-te-cudesne-suze-prirode.html
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen