Bilo je to u vremenu bezvremenog putovanja ljubičastim svevremenom, bilo je to onda kada sam u zvjezdanoj poeziji univerzuma tražila iskrice sreće. U dolini velike rijeke, na obroncima mladosti sam ostavila jedan dio sebe i odlutala Venerinim tragom. Godinama sam pisala pjesme pune žudnje, čežnje, želja i nekakve neobjašnjene sjete. Jedan dio tih čudesa uzdrhtale duše sam objavila u zbirki pjesama koju nazvah pitanjem "Odkuda dolazi ljepota" pitanjem koje je dugo ostalo bez odgovora. Ta zbirka je bila oproštaj sa osjećajem osjećanja krivnje zbog odluke koju sam donjela tražeći vrulju iz koje izviru kristalno jasne kapljice sreće. U jednom čarobnom trenutku buđenja na obali beskrajnog oceana snova osjetih otvaranje sedefaste školjke u dubini sebe. Moj mali svemir je zatitrao novom zvijezdom i ja spoznah da se dugo tražena vrulja nalazi u meni. Tada još nespretnim stihom napisah ovu pjesmicu i pospremih je u ladicu izrastanja u ženu koja je naučila osjećanju osjećaja ljubav dati mirise, boje i šapat svoje sretne duše. Jutros prošetah Merlinovim svijetom i osjetih čudno uzbuđenje. Slika prof. Vjekoslav- Slavko Hrupec, umjetnika koji živi i radi u gradu gdje ostavih sjećanja na prvi tango, prvi poljubac, prvu ljubav i prvu ljubavnu bol me prisjetila na ovaj davni pokušaj ljubavnog izričaja.
U VENERINOM ZAGRLJAJU.
Lutam snena putevima raznim
na planini bdijem, u koritu riječnom
osjećam ljepotu, uzvraćam milovanjem maznim
zagrljajem snenim na sanjanom, zvjezdanom putu mliječnom.
U dubini duše zvoni zvono sreće
sve u meni ključa, vrije pjenom radosna života
svaki treptaj oka, svaki pokret srca sve strune pokreće,
osjećam i sretna čutim tu u duši je skrivena ljepota.
Dugine boje blješte mojim umom
biseri sjaje sjedinjeni venerinom niti
u oceanu drevnom, u beskraju tajnom
plivam sretna i osjećam ja mogu čista ljubav biti.
Iz pjeska i pjene ljubav mi se glasi
sedafaste niti Jakovljeve školjke
Venerine lepršave kose zlaćane vlasi
milovanjem liječe sve umišljene ljubavne boljke.
U oceanu snova skriveno je blago,
ljubav se rađa iz pjeska i pjene
duša zna, duša osjeća što je srcu drago
i snena uranja u dubinu Venerine mjene.
A onda sam u jednom sretnom trenutku srela dječaka očiju boje sna i u njegovom zagrljaju pronašla
JEDNOSTAVNO LJUBAV
"Sjećam se kako sam jednom trčao za tobom, za tom tvojom košuljom koja je lepršala na vjetru. Jednom sam prije mnogo godina pio iz čaše u koju je skliznuo tvoj lik i podrhtvao u njoj."
"Zašto mi danas recitiraš Sandberga?"
"Zato jer uvijek čujem tebe u glasu žena koje prolaze pored mene"
"Ja sam sinoć na terasi u glasu vjetra koji je razgovarao sa zvjezdama prepoznala tebe nasmijanog, tvoju vječno snenu sjenku u meni"
"Isprekidani odgovori mojih prisjećanja mi uvijek govore da živiš i da me tvoje lice gleda iz svakog ugla u gradu, da si prisutna u podnevnoj vrevi na ulcama, u gužvi na peronima, u metežu na areodromima, da si uvijek u meni"
"Kada osluškujem mjesec, prepoznajem tvoj lik u njemu, tebe u srebrnoj odori noći koja nas uvijek sjedinjuje. Tada mi se čini da si veliko srebreno jezero okruženo brezama i borovima koji mješaju svoju bjelinu i zelenilo sa zvijezdama u beskrajnom mraku neba"
"Mjesec i jezero su isprepleli svoje ruke pod mojim srcem i postali ljupka žena u lepršavoj košulji za kojom sam trčao."
"Tvoje ruke su vjetar koji miluje moje lice dok stojim na terasi i prepoznajem tvoje oči u beskrajnom mraku neba"
"Ti me čekaš pod slojem mahovine i lišća nadohvat hrastovih ruku, spremna kao i uvijek da opet nekud otrčiš da bih slijedio u vjetru tvoju lepršavu košulju"
"Molim te govori dalje, govori mi jezikom Sandberga, da uvijek bude jednostavno ljubav "
"Danas znam zašto sam trčao da uhvatim tvoju lepršavu košulju, Ona je treperila u ritmu tvoga smjeha i govorila mi jednostavno ljubav."
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://dinaja-dinaja.blogspot.com/2008/04/jednostavno-ljubav.html
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen