Mozak, utjelovljeni um i tijelo su međusobno ovisni i svojim usklađenim djelovanjem, stvaraju i održavaju našu životnu energiju. Pošto ona još uvijek nije dokazana, pa nije ni mjerljiva zakonima klasične fizike i matematike, spada u metafiziku našeg uma, u onaj dio našeg misaono- osjećajnog bogatstva koje ne podliježe uticajima naših iskustava. Ta energija izrasta u nama po zakonima čije djelovanje još nije u potpunosti razjašnjeno, po zakonima koji su zapisani u još uvijek nepronađenim "kozmičkim knjigama". Zamišljam vrtnju nebeskog vretena i slijedim puteve zlaćanih spirala koje dokazuju postojanje zakona zlatnoga reza svugdje u prirodi. Spiralna dinamika životne energije svojim neprestanim titranjem održava život u kozmosu i stvara univerzum ljudskoga uma. Već godinama promatram i studiram ljude, pokušavam im, koliko je u mojoj moći, pomoći da sjedine misaoni i emotivni um u univerzum umnoga u sebi u kojem će, kao nekada davno na antičkom Olimpu dvostruka bića, uistinu prisustvovati gozbi svoga života.
To slavlje je profesor neurofiziologije, istražitelj djelovanja ljudskog mozga, Detlef B. Linke opisao kao slavlje na pješćanoj plaži Mediterana. Predivna metafora kojom je uspio u čitaocu probuditi život djelovanja tog čudesnog organa u našim glavama. U glavi svakoga od nas postoji mozak kojim mislimo, koji nas je učinio svjesnim bićima, ali u našem "mozgu" postoji još jedan mozak, emocionalni mozak koji često svjesno neiskorišten regulira rad hormona, određuje otkucaje srca i podiže ili spušta pritisak krvi, usmjerava brzinu probave i upravlja našim imunim sustavom. Čini mi se kao da smo prokleti posjedovanjem tog, često svjesno nespoznatljivog, prastarog dijela mozga, djela koji je stariji od naših misli, djela iz kojeg proizlazi ugoda i neugoda naših stanja. Skriven u dubini naše lubanje on nas čuva i brani od opasnosti, iz njega proizlaze instikti, ali u njemu su pohranjene i naše nespoznate emocije, neobjašnjeni strahovi u njemu nastaju naše fobije. To arhaično gnjezdo u našoj glavi je izraslo iz središta za spoznaju mirisa i posjeduju ga i sve životinje. Sjetih se oca hedonizma, Epikura i njegove "radosne poruke". Ugoda čini život životom. Ugoda je najuzvišeniji osjećaj koji možemo spoznati, svjesno doživjeti i onda pamtiti. Iz tog dijela mozga izranjaju "simpatija", "antipatija" i "empatija". U misaono- osjećajnom labirintu su zrcalni neuroni kojima cijeli život suosjećamo s drugima, u drugome tražimo svoju sliku i priliku, pokušavamo od partnera i od ljudi koje u životu srećemo, učiniti ono što oni u svojoj suštini nisu i zaboravljamo da se osnova našeg postojanja krije u izreci velikog uma Nilsa Bohra "Contraria sund complementa" i da je upravo to zakon iz kojega se sve, pa i "condicio humana", u univerzumu razvilo.
Mozak, to čudesno djelo prirode je umjetnik umijeća življenja, mozak je izvor umijeća umjetnosti i tako često postaje i sam objektom umijeća. Mozak drvo, slika koja u meni budi uzburkalost života u krošnji prastarog kestena. Pričinja mi se da čujem cvrkut ptica koje se u njemu gnjezde i u praskozorju najvljuju rađanje dana. Osluškujem tu suptilnu muziku koja se širi univerzumom uma i tada razumijem poetični tekst Briana Greenea koji osluškuje simfoniju univerzuma opisujući treptaje superstruna kao strune nebeske harfe.
Osjećam kako se u mojoj glavi iskre note i kako nevidljiva ruka onog Nietscheovog nekoga koji se skrio iza misli pokreće strune moje svijesti i potiće malene neurone, poetično nazvane leptirićima, na ples. U univerzumu uma se uistinu događa alkemijsko vjenčanje misaonog i emotivnog bića, dvojnost sjedinjena u Nietschevo jastvo, u sebstvo, u čovjeka. Na pješćanom žalu spoznaje se mišlju pozvani gosti ponašaju smišljeno, a instinkti slijede mirise, zvukove tajnovite muzike, svjetlost i sjenke plešu svoj virtualni ples, svjest i podsvjest se igraju skrivača, u ocean se slijevaju ponornice naših osjećanja, romor vrulje se sjedinjuje sa šumovima oceana, a njegovi valovi se razbijaju o hridine spoznaje. U našim glavama se uistinu iz trenutka u trenutak odigrava velika gala predstava, zagrljaj našeg misaonog i našeg emotivnog uma, slavlje svih naših osjetila iz kojeg izrasta umijeće življenja.
"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.
http://utjelovljeni-um.blogspot.com/2007/12/univerzum-uma_22.html
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen