Pjesnici su čuđenje u svijetu, poručuje Šimić svojim stihom i poziva sve pjesnike da svojim čudesnim postojanjem sjedine sve ljude u čudesnost postojanja. Pjesnici jesu čuđenje u svijetu jer oni nam svojim stihom ostavljaju svoju dušu u naslijeđe, razgoličenu dušu iz koje izvire ono, za nas čitoce, inače ne izrecivo.
Kada pjesnik pogleda u nebo i promatra zvjezdane puteve, on se sjedinjuje s njima i onda osjeća imaginarna, zamišljena, ali možda ipak postojeća bića u tom svemirskom beskraju. Svaka zvijezda padalica tada za njega postaje svemirski brod u kojem on vidi putnike koji plešu po taktovima svemirskog orkestra ili sjede brodska okna i promatraju nas razmišljajući o nama kao što mi razmišljamo o njima. Oni tada žive, raduju se, tuguju, mrze i vole u pjesnikovoj duši, on ih vidi, čuje osjeća. Pisati poeziju o zvijezdanim stazama može samo onaj tko je proučio te čudesne puteve, tko je pročitao bezbroj knjiga o zvjezdanoj prašini i mliječnim putevima govorio mi je Jure Kaštelan kada sam pokušavala slično baroknim pjesnicima stvarati oblik pjesme bez pravog sadržaja. Tak kada naučiš sve o sazaviježđima, o njihovim nazivima i podrijetlu, o onima koji su ih promatrali, bilježili i imenovali, sve priče ispričane o njima, sve bajke i tajne tek tada će u tebi kao rijeka poteči stih i ti ćeš postati pjesnik univerzuma, smiješeći se je govorio Jure Kaštelan umjetnik umijeća pjesništva. Riječ nije mrtva stvar, nego živo biće koje samo osvaja svoj životni prostor ili ugiba. Pjesma kao živo biće, ljudsko je djelo. Riječ ne raste iz zemlje, ne pada s neba pa je postojanje pjesme izvan ljudskog kruga nezamislivo i nemoguće. Pjesme se ne pišu idejama nego riječima, a riječ je razgovor među ljudskim bićima. Doljnja "pjesma" i slika su dokazi mog šegertstva u pjesništvu i dokaz šegertsva u slikarstvu.
Plače virtualno nebo, osude se množe
ružne misli, mržnja, duša puna straha,
srce srcem moli, šapuće oprosti im Bože,
piše slovima satkanim od života praha.
Jedno tužno štivo, svjedoči o svemu,
o satima što su svijetom prohujali
o ljutnji, bijesu, velikom problemu
o uraganima koji su dušom strujali.
Srce krvari, srce kuca na vratima Raja
srce želi zaborav, suzom briše slike rata
srce traži iskre davno življenoga sjaja,
srce daruje ljubav vredniju od zlata.
Oluja "pjesmom" bjesni, širi mržnje jedra
srce vjeruje u dubrotu umom stvorenu,
dokazuje duša ljudska u srži je vedra,
srcem miluje u čovjeku zvjer razjarenu.
Srce nudi dušu svoju virtualnom svijetu,
uranja u vatru osvete, zla i lažne vizije,
srce pita, pitanjem želi povratiti ljepotu,
a ne osjeća izričaj pjesničke hipokrizije.
Srce jedno srcem nudi nektara čašu
da zalječi pjesnikovu mržnju ružnu
moli, rima i stih mu mržnjom mašu
pjesnik pjesmom crta sliku tužnu.
Što se događa u pjesničkoj svijesti,
koji rimom mrzi, sudi ljudsko biće
riječima u pjesmi klicu zla mrijesti
a stihom truje jače od kugine kuće?
Pjesnik je čuđenje u svijetu, pjesmom jednom pjesnik o pjesniku piše, pjesnik toplinu srca pjesmom izražava, pjesnik ljubav dočarava, pjesnik stihom prazan dan ljepotom ispunjava, rimom krasi nemiran san, pjesnik, to čuđenje u svijetu, je u srcu sretan, u duši blag, a u biću slobodan. Da, istinski pjesnik je uistinu čuđenje u svijetu, sličan ptici u letu, srce mu je uvijek u poletu, a njegova je duša nalik najljepšem nebeskom cvijetu. Njedova poezija je biserna kolajna koja blješti na čitaoca vratu, njegova poezija zrcali snagu poezijom življenog života.
"Ove su riječi crne od dubine,
ove su riječi zrele i bez buke.
one su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme k'o pružene ruke.
Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati će đerdane.
No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom , u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu."
Objesih ovu Tinovu kolajnu o vrat sudbine i prestadoh pisati pjesme jer one nisu bile zrele da bez buke šiknu iz tmine, shvatih da nemogu postati biseri koji će zasvijetliti u nečijem srcu kao sjećanje na pročitani stih. Pjesnici su doista čuđenje u svijetu jer njihova poezija stoljećima blješti kao čudesna niska na čitaoca vratu.
http://www.webstilus.net/content/view/9168/65/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen