taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Freitag, 6. August 2010

Varijacije na temu, agonije i ekstaze duše i srca građanina svijeta.



Sjećam se u sjećnju najavljene izložbe Vlahe Bukovca,  najslavniji hrvatski kozmopolit se vraća kući. Nakon više od 20 godina i velikog europskog uspjeha, djela Vlahe Bukovca ponovo se mogu vidjeti u Hrvatskoj, i to u Galeriji Klovićevi dvori. Građanin svijeta na pijedestalu umijeća umjetnosti, Vlaho Bukovac u beskraju univerzuma ljudskosti.
Kozmopolit je građanin svijeta, umjetnik umijeća, čovjek koji ne poznaje gorčinu, ne poznaje mržnju, ne osuđuje, ne sudi, ne dijeli packe, kozmopolit voli sebe i cijeli svijet. Na stećku jednom već vjekovima istina davna piše, ovo što sam ja toćeš ti biti, a ja sam nekad bio ovo što si ti sada. Kameni spavač, kozmopolit, građanin cijeloga svijeta pjesničkim stihom pjesničke duše glasom istine progovara. Kozmopolit, čovjek sa srcem u kojem se zrcali cijeli svijet, nas uči poniznosti, uči nas da smo iz praha nastali i da ćemo se u prah pretvoriti, da ćemo jednoga dana svi lepršati beskrajnim univerzumom. Kozmopolit šaputavom svjetlosti  svoga uma u nama budi građanina svijeta, dokazuje nam da je ljubav kristalni most između nas i univerzuma. Kozmopolit nam slikama, poezijom i svjetlosnom muzikom šapuće







Srce moje grli univerum cijeli
bezgraničnost njina me veseli,
kristalno tkivo u njem cvijeta
iskri dušu građanina svijeta.

Srce drugo srce grli, oni se vole,
bez granica i bez umne kontrole
grle sretni svaku uzdrhatalu dušu,
mjehuriće sreće dahom sreće pušu.

Šaputava svjetlost se u duši krije
nektar neba srce sa srcima pije
bez tuge i bez tračka straha
iznjdrena srca iz zlatnoga praha.

Srce duše svijeta iskri zrnca sreće
grli srodne duše, u kolu se kreće
srce srcem srce ljubavlju privlači
o tome šapuću kameni spavači.

Pričaju nam priče sa onih strana
šapat duše srcu je životna hrana
plesom svjetova se kristali vežu
sjedinjuju kozmos u ljubavi mrežu.

Kameni spavači šaptom srca snaže
dokazuju da duše ne trebaju straže
divnim stihom satkanim od snova
blješte kamenih spavača slova.

Na čudesnom balu duše se smjenjuju
radost, sreća i veselje tugu odbacuju
Kozmosom se širi samo ljubav snažna,
blijede laži i sva svjedočanstva lažna.

Iz zagrljaja duše i materije, iz drhtavog svemirskog tkiva, iz vrtnje nebeskog vretena je iznjedrena ljubav iz koje se rađa ljubav koja rađa GRAĐANINA SVIJETA. 

Keine Kommentare: