U kanalu bura, jecaj vjetra u napukloj kuli, bodež izdaje u srcu. Galebi su plakali za tobom sakrivjući boli u utrobu mora. Na tišini oltara molitva još spava, u školjkama neka davna ljubav u bisere se rađa. Sakriveno blago tvoga postojanja, ljepota tvoga ljeta, tvojih ljeta snaga iz pepela novi život stvara, da zazvone zvona, da pjesma kalama se prospe, da na drevnoj pjaci opet samo sreća sanja. I bit će svjetlo. Nad obalom kobalt noći, more u koroti ni svićarica nema. Lađe iz nekog tuđeg sna poludjele u kanalu otvaraju vrata pakla. Plamen suklja, proždire povijest Mediterana, ruši stoljeća, a sa napuklog žrtvenika k nebu se diže dim sa mirisom maslina i mandarina. I bit će svijetlo, prosut će se sunce ruševninama hrama, iz pepela će uzletjet galebi ranjenih krila. I bit će svjetlo i ostat će svjetlo!
Ustrašena poželjeh ubrati plod sa drva spoznaje, počiniti prvi grijeh koji mi je u običnom životu izgledao nemoguć, spustiti se u pakao da bih zaista osjetila vatru, stvarnog života. Možda se je stvarno potrebno vratiti unazad u vrijeme mistike i kažnjavanja tijela pa tamo osjetiti snagu dodira i jačinu misli. Ne smijemo se zadovoljiti samo gotovim i potpuno reduciranim činjenicama koje nam nudi svakodnevica. Tada više nema znatiželje i čuđenja, to slabi sjećanje i onemogućava zaborav. Osjetih oluju srca u oluji kojom je oluja pobijedila urlanje zmaja. Da, to je bilo vrijeme orkanskih visova u kojima se nazirala snaga smirenja. Duša je drhtala tugom dok je nebo tutnjalo rafalima pobjede. Zemlja sa tisuću otoka je krvarila mladim životima, a mi smo na arhipelagu sreće dočekali spasenje iz ralja uragana nepostojanja. Petnaest bijelih bisera u niski čovjeka koji je samo želio bonacu u srcu, petnaest bijelih bisera iznjedrenih iz sedefate školjke na žalu ljudskosti i jedna ruža preostala iz oluje ruža, ruža koja još uvijek cvijeta na oltaru domovine. Čovjek u čovjeku je pobijedio tminu, začuo svjetlosnu muziku duše i osjetio svjetlosni zagrljaj istine.
http://umijece-vremena.blogspot.com/2007_11_16_archive.html
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=28763
2 Kommentare:
to, Carice :)
da sjenko to je to, bez licemjerstva i hipokrizije nekih takozvanih pjesnika........uh nepodnosim samoprozvane pjesnike koji stalno prijete i ne osjećaju čovjeka u čovjeku....-)))
Kommentar veröffentlichen