taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Sonntag, 14. November 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u potrazi za tajnim izvorom ljepote.






Čudesan se izvor krije u dubini nebeskoga dlana
kristalno jasan, svjetlucav i pun iscjeljujuće moći
iznjederen iz bezvremena, sliven u iskrenju dana,
skriven u jecaju tišine, u šapatu mirno snene noći.

Titrav malen kristal u fontani svjetlosnoga grada
izrastao iz sunčevih zraka u nježan dodir topline
iz suza neba pretvoren u eliksir čudesnoga slada
na usnama vječan melem, tajnovit dašak miline.

Na dlanu sretnog trenutka, zagonetka oduvijek
postojane ljepote, tišina tajne, bezimena snaga.
Drhtaj energije iskri ljubav, duši najmoćniji lijek
svjetlosni zagrljaj srcu daruje uzbuđenja draga.




Na ničijoj zemlji, na margini estetike i matematike se krije tajnoviti izvor ljepote. Kristalno jasna slika vječnog zagrljaja sunca i mjeseca, svjetlosti i tmine, zagrljaja božanskog i ljudskog mijenja svoje oblike onako kako se mijenja naša svijest o njoj. Na vrhu svjetlosne planine se događa čarobni ples duše i njene sjenke, svjesti i podsvjesti i u toj igri blješteći kristal spoznaje postaje tajnovita vrulja božanskog zakona koji je stvorio svijet. Iako uzajamnost između zakona zlatnog reza i estetike do danas nije racionalno objašnjena zlatni rez je uvijek vidljiv u estetici trenutka, u njemu se zrcale svi oblici ljepote. Razmišljam promatrajući zvjezdano nebo i pričinja mi se da se najsvjetlija smiješi mjesečevom sonatom. To me Artemida poziva u pustolovinu novog sna.
"Odakle dolazi ljepota?" upitah vodičicu moje duše.
Tišina koju sam osluškivala srcem mi ispriča tajnovito porijeklo nastajanja ljepote. Sama starogrčka riječ kosmos znači istovremeno ljepota, red i ukras. Kosmos je za Grke tog vremena bio zrcaljenje ljepote i harmonije, dokaz savršenstva prostora u kojem svi djelići čine cjelinu jednog velikog lijepog svijeta, a da pri sjedinjenju ni jedan dio ne gubi osobnost. Promatrajući svijet, na prvi pogled nam se ukazuje simetrija, prirodni zakon kojim objašnjavamo jednakost dijelova, zakon po kojem smo ponekad spremni definirati ljepotu i savršenost, ali ljepota je u svom vječitom nastajanju puno kompleksnija i slijedi na prvi pogled nespoznatljive zakone.
"Uroni u tvoj mali univerzum. U njemu se zrcale svi prirodni zakoni. Duboko u tebi sjaje Atlasove kćeri i plešu svoje gluho kolo. Slijedi njihov trag i doći ćeš do najsvjetlije točke, do izvora svijesti, do Kohinora, do očiju Božjih." daleka misao se vrtlogom zlaćane spirale sjedinjavala s mojom.
"Gdje početi, kako u sebi pronaći zvjezdani trag?" upitah boginju željna spoznaje.




"Starorimski arhitekt Markus Vitruvije je slijedio estetiku matematike i izračunao da je čovjekovo tijelo visoko onoliko koliko je raspon njegovih raširenih ruku, da njegova uzdignuta ruka i suprotna u stranu ispružena noga čine radius kružnice koja ga ovija, da mu je lice široko kao pet očiju, da je razmak između očiju širok kao jedno oko, te da je udaljenost između usta i očiju isti veličini uha."misao je titrala kristalima nekog dalekog sna i ulvačila me svojim titrajima u dubinu vrtnje kristalnog vretena. Osjetih snagu zlatnoga reza i naslutih razlog zbog kojeg je nazvan božjim zakonom. Ljudsko tijelo, kao i zlatni rez, svojom građom dokazuje sjedinjenje simetrije i asimetrije u prirodi, u sebi krije dinamiku zlaćane spirale koja završava blještećom točkom, koju zbog njene magične snage nazvaše oči božje.
Raširih ruke i noge i nađoh se u virtualnoj zvijezdi, osjetih zagrljaj duše i materije, osjetih titraje sjedinjenja sa božanskim izvorom i slijedeći spiralnu dinamiku magičnog zakona spoznah postojanost djeljenja i umanjivanja. Slijedeći ga spoznajem da i svaki najmanji djelić mojega tijela posjeduje sva obilježja skladnosti cjeline, da sam satkana od kristala koji u sebi kriju geometriju božanske iskre. Zadnja točka na tom zlaćanom putu je točka prividnog mira, u njoj se susreću znanje, vjera i san, spajaju spoznaja, duša i tijelo, sjedinjuje sveto trojstvo u arhetip mojih prošlih i sadašnjih stanja, povezuje svijest i podsvijest.
"To je onaj tako dugo traženi otok stabilnosti" pomislih, a pred mojim unutarnjim očima uistinu zasja sveta zvijezda i ukaza mi se moje astralano tijelo. Osjetih onu duboku istinsku spoznaju u sebi. Osluhnuh još jednom tišinu, njeni titraji su dolazili do mene nekim nepoznatim ritmom i ja počeh odbrojavati pauze i takt među nadolazećim tonovima. Duga pauza, zvuk, dvije kraće pauze, zvuk traje, kratku pauzu smjenjuju dva tona istog trajanja i snage. Melodija tišine koju slušam srcem me prisjetila na Bachove sonate, jacaj tišine nastaje isto božjim zakonom, pomislih i vidjeh misli kao kristalne niti nebeskog vretena. Spoznah da jedino srcem mogu osjetiti snagu zakona iz kojeg sam nastala.
Misao je odplesala kristalnu piruetu pred očima srca i dokazala mi da beskonačnost ne posjeduje krajnje točke. Svaka točka svijeta je ujedno i središnja točka, a univerzum je suma zlaćanih spirala, izvor u kojem se zrcale oči Božje.
U bezvremenosti božjeg sna je moguće postojanje beskonačno mnogo svjetova, a svaki je od njih jedna od manifestacija bezbroja različitih mogućnosti. U beskonačnom mnoštvu zvjezdanih sustava kruži bezbroj planeta i na svakom od njih moguć je život, a svaki pojedini oblik života samo je jedno od ostvarenja božjeg sna, iz kojeg izviru beskonačne mogućnosti izrastanja ljepote. Naše misli plešu anđeoski ples tajanstvenog zakona iz kojeg, suncem obasjana, izranjaju kristali spiralne dinamike naše svjesnosti.



"Univerzum je kristalno jasna slika matrijalizirane svjetlosti, slika zagrljaja duše i materije, vječno živuća potvrda sume najsitnijih točkica prividnog mira iz kojih izvire život i sljubljuje se sa istom takvom točkicom u meni. Moj mali univerzum je dio svijetla i tame, dio ritma i dinamike i tako ja svojim postojanjem sudjelujem u trajanju beskonačnosti i bezvremena velikog univerzuma." vidjeh zlaćani trag moga glasa i postadoh svjesna da sam dio velikog svjetla nad svjetlima. Artemida mi tonovima mjesečeve sonate šapnu, u svakome čovjeku se krije tajnoviti izvor svjetske ljepote.

"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006
poglavlje "Zlatni rez" str, 33.
poglavlje "Spiralna dinamika" str, 145.

http://umijece-vremena.blogspot.com/2007/11/zagonetka-ljepote-kako-se-razvija.html
http://zlatni-rez.blogspot.com/

Keine Kommentare: