taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Freitag, 19. November 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u viziji ponoćnog susreta.







Tonula sam u bajkoviti san bezvremena. Slike proteklog dana su zujale pred očima kontemplacije, uranjala sam u vrtlog nekog nepoznatog osjećanja osjećaja. U domovini tutnji rat, na barikadama svijesti vidjeh mlade kako krvare ljubavlju. Osluškivala sam tutnjanje topova i vidjela dolinu suza, maglićastu sliku ljubljene ravnice, poljane koje su nas destljećima hranile su postajale grobnica dolazeće mladosti. Uranjala sam dublje i dublje u to čudesno tkivo nepostojanja u stvarnosti, gubila sam se jecajima tišine nemoći. Što učiniti? pitanje je dolazilo iz dubine sna. Osluhnuh taj tajanstveni šapat i osjetih nježni zagrljaj svjetlosti koja se probijala kroz magličasti oblak straha. San je dobio boje vremena, događalo se kao u Wellsovom romanu, osjetih da me boginja na nebeskom vrancu odnosi u budućnost. Željena vizija kraja ubijanja je postala kristalno jasna slika sreće. U kristalnoj piramidi duše, u Platoniji je odkucavala ponoć, dvanaest otkucaja srca najavi dan buđenja u novom snu. Artemida se smiješila na srebrenkastom tragu mjesečava sjaja. Kroz okna duše je ulazila svjetlucava bezvremenost univerzuma i ja prepoznah oči boje sna, pogled dječaka u kojem se zrcalio cijeli svijet. Otvorih oči i još snena vidjeh njegovo nasmiješeno lice.
"Smiješila si se u snu" šapnu mi svojim anđeoskim glasom.
" Vidjela sam kraj ubijanja na Balkanu" šapnu boginja u meni "doživjela sam uzdizanje u više sfere svjesnosti.
Kroz prozor se probijalo jutro u našu sobu i ja osjetih lakoću postojanja. Ponoćni susret u snu mi je otvorio vrata vjerovanja koje se počelo gubiti u vihoru besmislenosti. Toga dana sam prvi put  nakon dugo vremena otvorila vrata ordinacije i dočekala pacijente sa sretnim osmijehom na licu. Kairos na ulazu se istotako smiješio pružajući mi svoj pramen kose. Pacijenti su me drugačije gledali i meni se pričinjalo da u svakom pogledu vidim zrcaljenje sna. Osjetila sam nastajanje nove energije u sebi, spoznala sam da tuga i strah ubija energiju. To je bio trenutak u kojem se rodila ideja o pisanju knjige "Umijeće svakodnevnog pokreta". Odlučila sam energiju koja se te noći probudila u meni pretvoriti u izričaj kojim ću pacijentima i čovjeku ucrtati puta ka samospoznaji, stazu ka kristalnom zamku svijesti, ka onoj čudesnoj vrulji koja se nalazi u nama samima, izvor iz kojeg istču kristalne kapljice samoizlječenja i sjedinjuju nas sa kozmičkom energijom. Moje ruke su moj alat, njima osluškujem šumove dubine oceana pacijentovih snova, čujem cvrkute nebeskih ptica na njivom nebu, spoznajem jecaje njihov tišine. Toga dana osjetih toplinu na dlanovima, spoznah da sam u snu doživjela inicijaciju duše, da sam uronila u vrijeme prije vremena, da mi je vizija boginje osvijetlila put ka samosjetilnosti. Prisjetih se tekstova Carla Gustava Junga i njegovih opisa snova. Vizija koju vidjeh u snu je bila zatomljena vrulja energije koju sam godinama tražila u svjesnosti. Tada počeh sjedinjavati teoretsko znanje sa probuđenim osjećanjem osjećaja. Fokusirala sam svijest na sve ono bezimeno u sebi pokušaval tom bezimenom dati moju krv, miris, melodiju skladanu od kristalnih niti podsvijesti. U dubini svijesti su se počeli slagati tekstovi koje sam pretvarala djelo sa pacijentima i kasnije pretvarala u štivo kojim ispisah knjigu. To je bio čudesna put u nepoznato koji je iz dana u dan postajao zvjezdana staza na mome unutarnjem nebu. svaki čovjek je unikat u univerzumu, mali titrajući svemir koji u sebi nosi cijeli svijet i čini strunu kozmičke eenergije, titravu strunu nebeske harfe koja koja svira suptilnu, nečujnu, ali srcem i dušom spoznatljivu sonatu od snova.




"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol, Zagreb, 2006.

Kolaž satkan iz tekstova ispisanih zvjezdanim slovima probuđene duše, misaono- osjetilno- osjećajno putovanje kroz sve postaje moga izrastanja u svjesno biće koje još uvijek osluškuje zov nutrine i razgovara sa vilama, sa boginjama i anđelima. Vjerujte mi to je svjetlosna muzika spoznaje, tajanstveni misaoni dijalog koji vodih u ponoćnom susretu sa svjetlosnim prabićem u sebi i opisah u knjizi.

poglavlje "Misaoni dijalog" str, 175.

Slika, jasno kristalno snoviđenje Josephine Wall i njena vizija bajkovitog sretnog trenutka sanjajuće spoznaje.
http://umijece-pokreta.blogspot.com/
http://velika-gala-predstava.blogspot.com/
http://umijece-vremena.blogspot.com/

Keine Kommentare: