Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u duši kristala spoznaje.

Pred nama se širio perivoj naših boja, boja našeg zajedničkog sna. Artemida nas je uvela u vrijeme poslije našeg vremena. Našli smo se u osjećanju osjećaja koji nisu opisivi riječima, za njih još nisam pronašla riječi, njih bih mogla izraziti tek svjetlosnom muzikom duše, simfonijom boja uma, mirisima srca. Nema tih boja, tih tonova glazbe, tih mirisa cvijeća s kojima bih mogla usporediti taj vrtlog kristalnog vretena i spiralnu dinamike mog unutarnjeg univerzuma. Artemida je blještala kristalićima sreće i šaptala istinu svoga poslanja. Odala mi je tajnu da je ona mjesečevim sjajem postala moja duhovna vodičica, da je ona ono svjetlosno prabiće u meni, da je ona ono duplo biće sa gozbe Bogova koje je pri mom rođenju sletjelo nad koljevku i u obliku anđela čuvara mi šapunulo da zaboravim zvuke koje sam slušala devet mjeseci u kristalićima plodne vode. Osjetih da je ona ženska energija u meni, anima koja me sretno vodi kroz stihije i moreuze, kroz životne oluje. Tko je animus u meni, pomislih i misao dobi oblik Dionizija, boga radosti i veselja. Da, to je ono Nitzscheansko sjedinjene umnoga i osjetilno- osjećajnog u univerzumu moga uma, pomislih, a pred mojim trećim okom zatreperi kristalna kugla sa početka priče. Vidjeh Artemidu i Dionizija u liku mene i dječaka očiju boje sna kako plešu ples alkemijskog vjenčanja. Pored nas su plesale druge kugle, cijeli perivoj je blještao bojom ljubavi, kristalićima našeg još nedosanjanog sna. Bio je to najčudesniji svjetlosni zagrljaj, najnježnije milovanje kozmičke energija, najtiša sonata mjesečeva sjaja. Vidjeh materijalizaciju želja, žudnji, čežnji i snova, doživjeh nastajanje rajskih poljana, izrastanje kristalnog drva spoznaje.

Slika, Josephina Wall

http://umijece-vremena.blogspot.com/