taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Montag, 15. November 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u kristalnom učilištu rođene.







Iznjedrena iz zakona božjeg svjetlost je stvorila sjene,
u spiralnoj dinamici, u ljubavi neba ljubav se sad rađa,
u titrajima struna, u zagrljaju pjeska i uzdrhatale pjene,
kristalno učilište plovi oceanom snova kao znanosti lađa.

U dinamici zlaćane spirale se sjedinjuju svi moji svjetovi,
u širini univerzuma, u svevremenu je svjetlost rodila mjene,
u Fibonacci brojevima, u zlatnom rezu se iskre kristal cvjetovi,
u kristalnom učilištu vremena se zrcali snaga božanskog oka zjene.

Rođena u zagrljaju koji materiju u blještav kristal pretvara,
u titrajima struna nebeske harfe je snoviđenje vječnosti rođeno,
u zakonu zlatnoga reza život se iz kristala stvara, nesreća rastvara,
kiristalizira se tmina kradljivaca snova jer je ljudsko srce ljubavlju vođeno.



Oprosti dragi učitelju, oprosti mojoj uzdrhtaloj duši, oprosti mi vječni Jure Kaštelanu, oprosti mi što naše drevne snove opet pretvaram u jeftin stih, ali evo nisam mogla odoliti izazovu koji u meni više ne budi bjes, ne uzburkava želju za slanjem "mailova", ne želim više dokazati da su moji tekstovi odavno bili izvorom nekih pjesmica. Pričao si mi o rimi koja izrasta iz ritma duše, iz kristalnog učilišta svijesti, a ova rima bez ritma mojoj snenoj duši danas dariva kristalno nadahnuće i ja se evo vraćam davno napuštenoj rimi. Hvala ti dragi učitelju što si u meni ostavio trag tvog nezaboravnog kristalno jasnog, tvog kristalno blještećeg poetičnog bića. Vjeruj mi dragi učitelju ova pjesmica je samo, kristalima moga uma satkan, ritmom moje uzdrhtale duše skladan svjetlosni odgovor, simfonijom moga uma poslana poruka nezaustavljivoj kradljivici mojih snova.
"Uživaj draga virtualna dušo, uživaj u svom nebeskom učilištu."

Slike, Marc Chagall, Jure Kaštelan.

2 Kommentare:

Anonym hat gesagt…

iako i sama pišeš: " oprosti mi što naše drevne snove opet pretvaram u jeftin stih..", tvoj stih - niti jedan stih - nije jeftin... to zapamti, jer da je tako, ne bi se potajno noću dolazilo i kralo sa tvog izvora, ne bi se tvoje misli prerađivale u jeftine crtice i prodavale kao najsjanije biserje :)

Unknown hat gesagt…

ah dragi anonimni prijatelju...što reči nego jedno veliko HVALA.....:-)))