Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u aleji smaragdnog svjetla.

U aleji zelenog svjetla
smiješ osjećajima dozvoliti brzinu,
zaboraviti kočnice
i stići do broja 13
u prostor induciranih raspoloženja.
Tvoj smijeh ili suze,
tvoj mol ili dur
razlit će se akvarelom
u neprolaznost...
postat će svjetlost,
simfonija boja,
kristalno vreteno,
u vrtlog
koji će te odvesti u
biblioteku univerzuma
u čudesnu
Proustianu.

Osjećam kako se oko duše ovija eterična koprena,

čudesna, pjenušava mrena mog bezvremenog sna,

uranjam srcem u virovitu snagu kristalnog vretena

naslućujem to me Artemida odnosi do osjećajnog dna.

Lepršam visinama, ne zaustavljam se na tom putu,

uzdižem se zvjezdama, svjetlo me ljubi sunca zrakom

nestajem u daljinama, lebdim, slična sam srećonautu,

Artemida me grli svojim vječnim svjetlosnim znakom.

U aleji kristalnih cvjetova smaragdi svjesnosti se nižu

slobodna i sretna sad vidim bezvremenost duše u njima,

iznad mene lepršaju školjke, ka pješćanom žalu me dižu

osjećam, slutim, sretna sam, u tom snu željene istine ima.

U dubini oceana snova i svjesti samo ljubav smije vladati,

u trenutku u kojem nema strahova, žudnja se nazire malo

tad nema zabrana, ni ograničenja, sreća će srcem ovladati

u osjećanju ćutim toplinu svjetla koju je srce srcu darovalo.

U aleji smaragdnoga svjetla, u duši samo istina ima vlast

dirnuta Artemidinim dahom živim život u sretnom trenu,

kristalno vreteno mi njenom snagom daruje spoznaje slast,

ljubavi ljepotu iz oluje ruža i davnih snoviđenja iznjedrenu.

"Odakle dolazi ljepota" Dijana Starčević- Artemida, Zagreb, 1987.

Slika meni nepoznatog autora, Artemida u smaragdnom ogrtaču.

http://umijece-vremena.blogspot.com/