Uranjam u misaono- osjećajni univerzum, u ocean snova i vidim plavu ljepoticu kao na dlanu i uspoređujem ja sa Platonovom tajnovitom još uvijek ne pronađenom Atlantidom, pa onda sa kasnije napisanom Campanellinom zamišljenom "Civitas solis", državom sunca smještenom na daleki, ali postojeći otok, na Sri Lanku, pa vječnom Arkadijom, željenim Rajem skrivenim na grčkom poluotoku. To su svijetovi u kojima vladaju Znanje, Mudrost i Ljubav. Probuđena svijesnost nam omogućava spoznaju da smo doista rođeni u predivnoj oazi univerzuma, u sunačanoj državi snova, na pleneti sanjajućih ljudi. Mi smo čestice snage, mudrosti, sreće, mira i ljubavi koje stvaraju ovaj čudesni svijet. Sri Lanka i Arkadija su nam dostupne, one i danas postoje, ucrtane su na geografskim kartama i prestaju biti interesantne, njima se više ne pišu poetski tekstovi. Teorije o Platonovom drevnom mitu se redaju, rađaju se nove teorije, tiskaju nove sanjajuće knjige. Svi autori slijede Platonovu ideju, osjećaju snagu iskrice njegovog neba, pitaju se je li Platon Atlnatidom želio dokazati da je Grčka civilizacija bila prva u univerzumu, antopozof, Rudolf Steiner vjeruje da su Atlantiđani posjedovali moć sadašnjeg trenutka u kojem su zaustavljali tijek rijeke vremena, noviji filozofi se pitaju, je li Atlantida možda današnja Amerika, je li drevni mit uzrok rađanju desničarskog nacionalsocijalizma i uzrokom ubijanja nedužnih, ezoteričari i alternativci vjeruju da se u nestalom kontinentu krije alkemijski kamen mudrosti i života, kristalini štap vječnosti, .piramida izlječenja. Tisućljetna utopija je još uvijek poticaj na razmišljanje, traganje, traženje, poticaj mnogima da sanjaju nedosanjani Platonov san, da traže izvan sebe čarobni kristalni štap, da mu pripisuju nadnaravna svojstva, da očekuju čuda od kristala izvan sebe ne osjećajući u sebi kristal iz kojeg su nastali.
Izgubljena u vremenu, rođena u jednom drevnom snu
u širinama bezvremena, otok sreće, utopija svima znana
zarobljena u željama, stisnuta na beskrajnoga oceana dnu
nestvarna, a stvarana, željena čaroalija još iz antičkih dana.
Izmišljena, oplakana, opisana, opjevana, oslikana, nedosanjana,
moreplovcu nedohvatan dalek cilj, pustolovu tek misaona bova
za sidrenje duše u nepreglednom beskraju jecaja Tihog oceana,
u vječnosti umu nečujnih šapat i davno napisanih slova,
u kristalima nedosanjane sreće, žudnji odana,
oduvijek skrivena u dubini snova.
Taj davno izgubljeni otok, nedosegnuta točka vječnog mira,
vječna maštarija srca poziva u zagrljaj spokoja i sreće,
morske strune trepere, nebeska joj harfa himnu svira,
sirene pjesmom zaluđuju vjetar što jedra pokreće,
čarobni zvuci miluju želje, svaka nota srce dira,
u dubini duše snene žudnju za njom pokreće.
Zatvorimo oči i uši, gledajmo i slušajmo srcem, slijedimo zov zlaćane spirale, taj čudesni zov stražara vremana, osmijehe delfina, vječnih čuvara otoka sreće, ljubavi i mira vječno traženog u izvan sebe, otoka kojega nema na morskim kartama, koji je ucrtan u galeriji naših sjećanja, u lijepim slikama slikara sanjara. Osluhnimo vječne uspomene, šaputanje mudrost i ljubavi, nečujnu vrtnju kristalnog vretena, melodiju davno skladane utopije koja svjetlosnom muzikom svijesti prestaje biti utopija. Osluhnimo, to naše srce pjeva pjesmu vječnog oceana, kljetke, te ogrulje uzdrhtale svijesti pjenu sreće šire tijelom, slijede mjesečeve mijene, oseka i plima, sjenke prohujalih i dolazećih dana, uspomene se sa sretnim trenutkom se mire. Atlantida spava, nježne snove snuje, a mala sunca u dubini naše duše umnožena i veselošću srca njegovana, kristalni krugovi blješte sjećanjima, obasjavaju geometriju željenoga grada, mramorne zidove cvijećem i plavim lazurom neba oslikane, zagljajem delfina i sirene opjevane, plesom pastira oko vatre obogaćene, osmjesima sretnih ljudi osmišljene. Da, kristalno vreteno, Atlantida, država sunca, Arkadija, te vječno sanjane zemlje su ucrtane u kartama našeg univerzuma, one su doista pune čarolija o kojima možemo i budni sanjati, a onda ih osjećati i živjeti.
Slike, Josephine Wall, Geja
ilustracija "Dolazak u Atlantidu" iz jednog dječjeg crtića, autor mi je nepoznat i
Gilbret Williams, Atlantida u snovima sanjara.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=19343
http://www.webstilus.net/content/view/8823/70
http://sretan-trenutak.blogspot.com/2010/05/atlantida-sniva-svoj-san-u-nama.html
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen