Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u letu Danteove zvjezdane ptice.

Orao je Danteovoj "Božanskoj komediji" simbol Boga, orao je za mene nebeska ptica koju često susrećem u snovima, ona mi uz Artemidu ucrtava put kojim budna prelazim. Nebeske staze su išarane njegovim letom ka bezvremenu, letom na koji se upuštaju samo oni koji su svjesni svojih grijeha učinjenih svjesno ili nesvijesno, oni koji znaju da nema bezgriješnog čovjeka, jer oni koji vjeruju da su bezgriješni životare na margini svjesnosti i nikada ne uranjaju dubinu svoga univerzuma, nikada ne stanu pred veliko kristalno zrcalo duše i ne povedu razgovor sa samim sobom. U vremenu traženja izvora, u trenucima tajanstvenog nadahnuća iznjedrenog iz titraja kozmičke energije koji su me sjednjavali sa kristalima bezvremena napisah zamišljeno lutanje prohulaim vremenom. To je utopija u koju sam utkala svu svoju samokritičnost, ispisala sve grijehe koje učinih izrastajući u biće koje još uvijek luta postajama svjetske mudrosti, znanosti i literature i pročitano traži u sebi. Svaku novu teoriju prevedem na moj unutarnji jezik i pokušavam si protumačiti misli velikih umova. Danteova zvjezdana ptica je univerzalna energija svemira, knjiga u kojoj su ispisani kozmički zakoni, brevijar molitve, antologija gnoze i ljubavne poezije, knjiga ispisivana tisućljećima, knjiga još uvijek nedovršena. Kada u besanim noćima pokušavam dohvatiti let te čudesne ptice postajem moderni Ikarus i na kristalnim nitima nebeskog vretena je slijedim na njenom putovanju kroz vrijeme.

Jutrenjem u srcu mi ulazimo pod koplja dnevne svjetlosti, postajemo svjetlost i na tonovima njenih boja prelazimo sve granice smrtnicima zabranjenog svijeta. Svjetlost i pomilovanje spojeni u prekrasnu sliku Sofijinog carstva, rascvjetani perivoj vremena, metafora raja postaje naš trenutak, naše postojanje u snu koji nesvjesno već godinama sanjamo. Povjerovali sma da smo se oslobodili prvog grijeha odvojivši se od sile teže. Osjetismo milovanje univerzalne energije, doticali su nas kristali božjeg sna, utopili smo se u prekrasan spoj znanosti i religije koja nas je odgajala ali i osiromašila jedanim osjećajem. Izgubili smo strah, on je ostao kao zla kob iza nas. Uzdigli smo se iznad srednjevjekovnog Svetog brda slobodni, jer smo uspjeli preći granicu nedozvoljenih osjećaja. Ljubav nas je na krilima zvjezdane ptice uzdigla u svijet bezgriješnih duša, u Sofijin svijet vječnog svjetla. Lakoća postojanja u svijetu svjetla i pokreta, lutanje univerzumima na strunama svjesti, nas je uvelo u svjetove o kojima smo sanjali ili možda tek čitali u djelima drevnih poeta.
"Na ovo putovanje nas je poveo nebeski orlao u kojem se zrcali svijet ." reče mi pjesnik.
"Velika ptica u kojoj žive sve ptice je bila cilj ovog misaonog puta."
"Zvjezdani orao je Bog, u njegovom perju su skupljena sva pera svijeta, sve sudbine i svi životi." stoji u osamnaestom pjevanju Danteova Raja.
"Slušaj tonove sna, osjetit ćeš istinu u bojama koje nas okružuju."
U sredini sredine devetog kruga, u pjeni radosti, u vječnom ljubavnom snu dva bisera napustiše školjku i sjediniše se u blistavu spiralu koja se neosjetljivo omotavala oko nas.
Slušajući tonove nebeske harfe, osjećajući suptilnu simfoniju univerzuma u sebi mi sada svijesno letimo beskrajem Danteovog sna. Kružimo kao nebeski orao nad tamom bezdana u kojem su se izgubili oni grijesi kojima su nas žigosali, koje su nam zločesti, nezreli kradljivci istine u svom neznanju pripisivali. Sjedinjujemo se sa kozmičkom energijom, osjećamo da smo dio nje, spoznajemo da bez nas ne bi bilo ni nje.
Nebeski orao se zrcali u nama, kao što se mi zrcalimo u njemu, on živi u nama i dokazuje sve novoizrastajuće istine o čovjeku, univerzumu i ljubavi.

Slike, Salvatore Dali, ilustracije Danteove "Božanske komedije"

http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://umijece-vremena.blogspot.com/2007/11/pozornica-trenutka-to-je-tamna-materija.html