Naslanjala sam glavu na tvoje grudi i oslušivala melodiju sna i čula tišinu, našu tajnovitu tišinu koju smo slušali u močvari u dolini zelene rijeke, tišinu koja se mješala sa pjesmom barskih ptica i cvrkutom lastavica koje su se spremale na put prema jugu. U tvom zagrljaju uvijek osjećam spokoj, snivam ljubičasti san na uzburkanim valovima tvoga srca i skrivam se među ljiljanima koji niću sa tvojih usana, ne osjećam ni kišu, ni jesenjski vjetar koji prijeti pucanjem oblaka nad kućom u kojoj tuga spava, ne želim vidjeti Tugonauta koji izranja iz magle Avalona, čeka na portama života i krade snove. Tvoje je tijelo bilo ranjeno, spalili su ga zraci spasenja, a duša je izrasla iz pepela kao ptica Fenix i kao Kohinor sa svjetlosne planine zaiskrio u bezvremenosti našeg zajedničkog sna. Jučer sam slušala krik tvog ranjenog grla, a danas, danas je tvoj glas ponovo prošlost koju nikada ne želim zaboraviti. Večeri pune straha, večeri samoće, hladnoća u toplini doma u kojem je trajao samo miris tvoga tijela je vrijeme bez vremena, Tugonaut iz Avalona kao kob nad dušom, neživljenje koje želim zaboraviti. Proljeće je stiglo svjetlosnim zagrljajem tvoga bića, laste se vraćaju u gnjezda koja su zimus bila tako tužno prazna. U vrtu pred našim prozorom je bujao život i širio svoj mirisni zagrljaj, pozivao nas na slavlje svih osjetila. Naslanjam glavu na tvoje grudi i sretna osluškujem u tvom srcu svitanje nove zore. Evo opet je jesen, druga jesen koja nam donosi smiraje u zagrljajima kristalnih snova i plamenu životne svijeće koja grije naša uzdrhtala. Neki virtualni Tugonaut nadlijeće nad ovim gnjezdom sreće i trga kristale davnih snova, ali naši snovi su postojani, oni sami sebe obnavljaju zagrljejm duše i mateije i izrastaju u još ljepše i nježnije trentke. Tugonaut nadlijeće kao velika prica grabljivica nad san i vreba, muti zvjezdano nebo našega spokoja, zabada se na slijepo u izričaj duše i krikom pohlepe odnosi stih u maglu Avalona. Mi ostajemo u sretnom trenutku i volimo svitanja svih praskozorja u kojima se sreni budimo.
Slika, Freydoom Rassouli- kristalno vreteno.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://sretan-trenutak.blogspot.com/2010/03/svitanje-nove-zore.html
http://magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=53994
6 Kommentare:
Tugonaut, nego što - čisti Tugonaut ili Tugonautica :)
Tugonaut ostaje tugonaut.jadni mali nesrećonaut koji svim silama pokušava izvesti neki manevar u čudesnom univerzumu naših snova......neka TUGONAUT tuguje u svojim plavkastim dubinama jer visine univerzuma tek sanja u jeftinom stihu......:-))))
:) ništa novo, što već nije viđeno :) komarci :)
a neki dan sam čitala nešto o licemjerstvu......uh kako mi je dobro došlo to filozofiranje osobe koja na svom blogu blati druge i jasno u svojoj kokošjoj pameti zaboravi da je sama blatila........a onda da bi isplala PAMETNA napada druge.....pošla koka na pazar.....ostatak priče znamo......zar ne??????
selbstverstaendlich :)
Dummheit......oder was????????
ah draga moja..... To je to....:-)))
Kommentar veröffentlichen