Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u leptirastoj kočiji.

Na obali oceana snova, horizinu okrenuta

stajaše Etera, eterično lijepa,

ni boginja ni žena.

Prozirna i snena stajaše ljepotica

zrakom odjevena ni boginja ni žena.

U daljini zagrljaj tame i svijetla.

Jakovljevo blješti ljestvama ka nebu.

Oči nebesa ukrotiše tamu,

sjenku njene sjenke krijesnice sad kite.

Etera, ni boginja ni žena

lakoćom leptira ka ljestvama krenu

svilenim šapatom pozdravljajuć vjetar,

rađanje i umiranje u treptaju oka,

u trenutku svetog rađanja života.

Bez svjetlosti u krošnjama

drveće njom diše,

psi laju na mjesec lutalicu

a u daljini, iza njene sjene

karavane ljudi prolaze

berući kupine vinu namjenjene.

Etera, ni boginja ni žena

smilje i bosilje,

školjke Jakovljeve sedef,

ljepota ljepotom udaha okrunjena u sjaj mjesečeva sjaja,

kristal života, vatrom brušen, vodom mažen, zemljom snažen.

Etera, ni boginja ni žena jezdi

najdivnijom od svih cesta,

na ždrebici sedefastoj

bez stremena i uzde.

Jezdi zrakom, jahačica vjetra i

drhti zvijezdama, majka zvijezdana

spava u blatu, spavačica shrvana

budi se u pijesku, ljepotica pješčana.

Etera, ni božica ni žena

ljiljanovim mačevima

budi snage vjetra,

u ciganskoj tuzi njena ljubav spava,

u košarici snova od mjeseca svile

Etera, ni boginja ni žena

poezijom ruža

tajni život sniva.

Slika, Josephine Wall

http://dinaja-dinaja.blogspot.com/2008/02/u-kuli-babilonskoj.html
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=28503