taj odbjegli titraj Kronosova oka skriven u dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama blješti očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica puna lijepih sjećanja. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre kapljice kao ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi boginja u meni o vječnosti govori.

Montag, 15. November 2010

Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u zagrljaju kristalnog sna.





Bila sam zatvorena u krletci neznanja, nepovjerenja, sumnji, u misaonoj krletci satkanoj od vjerovanja, mitova, legendi, bajki i ljubavnih romana. Živjela sam posuđeni život, život satkan od niti neostvarnih želja, želja u kojima se nije iskrila žudnja, čežnja ni znatiželja. Sanjala sam na kristalnim jastucima i kao Jakob sretala Anđele, prijateljevala s njima, utapljala se u anđeoskoj muzici nepostojanja. A onda iznenada, u jednoj noći punog mjeseca, u noći bez anđela i demona, u noći punoj spiralne dinamike istinskih snoviđenja zakoračih u vrtnju nebeskog vretena i odsanjah san, kristalni san istinskog buđenja. Stajala sam na nekom pješćanom žalu, nekog nepoznatog mora, pod zvijezdama nekog nepoznatog neba i more više nije bilo more i nebo više nije bilo nebo i sunce više nije bilo sunce. Umorno pružih ruke i dotaknuh svjetlosni trag, kristalne dlanove tek naćete noći i nedosanjanim snoviđenjima omamljena zakoračih u san. Bilo je kao sjedinjenje čekanjem okrunjeno, a skrivena u rijeci pročitanog, utakana u poeziju vode, slikom u Sistinskoj kapeli ovjekovječena, zgusnuta u vulkanu znanja, u poljupcu tek naslućena, opisana u davnim istinama, sanjana na jastucima od kristala, gledana očima srca, utopljena u oceanu svjetla, blještava u plesu Plejada, svjetlucava u zagrljaju duše i materije, naslućivana u mnogodimenzionalnosti uma, kristalnom dvorcu spoznaje, u labirintu zrcala, odjevena u čovjeka vratila se ljubav. Osjetih treptaje nekog novog osjećaja. Osjetih prelamanje unutarnjeg svjetla u kristalima spoznaje, osjetih buđenje u sebi, buđenje u novom snu. Otvorih oči. Stojim još uvijek na istoj obali nepoznatog mora. Miris novog sna se izmješa sa mirisom mora i ljepotom sunca. Zaustavih se u sretnom trentku, udahnuh lahor kristalno jasnog priviđenja, osluhnuh zadnje tonove mjesečeve sonate u kristalima odlazeće noći i šapnuh. Došla je toga dana čela punog osmjeha i uzdrmala oklope nepovjerenja, razrušila misaonu krletku neznanja. Zatvorila je kapije na kojima su vrebali laskavi trgovci lažnim biserima, kradljivci kristalno jasnih kapljica vode sa Kastalskog izvora i prodavači magle umjesto snova. Došla je toga dana očiju punih sunca, pogleda punog iskrićave sreće i vidjela moje od stvarnosti sakrivane, godinama branjene nesigurnosti, a ništa nije znala o meni. Ljubav se zlaćanom spiralom zlatnoga reza spustila u san i život, ljubav satkana od pjeska, pjene i zrnaca svjetlosti vječne, ljubav utkana u kristalnu rešetku kapljica krvi i s lica skinula osmijeh lažne sreće. Ljubav je došla toga dana ogrnuta ljepotom ljubičaste boje avatara sreće s cvijetnim dijademom u kosi, sa buketom slobode u rukama šireći svjetlosnu dimenziju istine nad umornim srcem i naučila me vjerovanju u poeziju vode, naučila me slušanju žubora života i svjesnom sudjelovanju u pretvaranje kristala u  osjećanja osjećaja.

Slika, Josephina Wall


http://dinaja.blog.hr/
http://zlatni-rez.blogspot.com/
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=18975
http://sretan-trenutak.blogspot.com/2010/04/moj-kristalni-san.html

1 Kommentar:

Sensitive hat gesagt…

stojis na obali nepoznatog mora i uzivas, a ja uzivam u tvojim pjesmama i u svemu što pises. pratim vec dugo sto si pisala ali si nestala i opeta sam pronasla tvoje krasne pjesme