Varjacije na temu, agonije, ekstaze, inicijacija duše i boginjin kristalni mač.

Sretan trenutak, kristalna čaša puna snoviđenja, duša sretno budna,

na svilenkastom sagu satkanom od snova, zanesena javom sada leži.

Šaputava svjetlost sklada baladu u kojoj nijedna želja nije uzaludna,

svakoj čežnji daruje stih, duša osluškuje, očekuje od ljubavi ne bježi.

Pričala mi je Artemida da je život satkan od sreće i ljubavne biti,

sjedinjavala misao i želju u svjetlosni zagrljaj čeznutljivog beskraja,

uranjala u vrtlog nebeskog vretena, tkala snove pune kristalnih niti,

utirala pute ka vrhuncu svijeta, svjetlucave staze božanskog odsjaja.

Na putovanjima kroz tunele tuge umu je prosipala zvijezda prah,

u galeriju uspomena, u riznicu sanja ostavljala iskre cvjetnoga tla,

u dubinu svijesti još upisuje zvjezdanu poeziju, tka san, ubija strah,

ne dozvoljava da na rajskim poljanama spoznaje niknu pupoljci zla.

Na tisuću stranica je njenom nevidljivom rukom u srcu napisano,

misaone slike, osjećanja osjećaja je iscrtavala zlaćanom spiralom,

žudnje, želje, čežnje titrajem kristalića dubine u sjećanju narisanio

ona budna snenom umu sve istine još šapuće svjetlosnom skalom.

Na beskrajnoj pučini oceana snova, u bezvremenu trena ona jača,

drhtajima svojim neprestano o zagrljaju uma i materije tiho zbori,

o čarobnom mjestu, o svijesti čarobnjaka, o snazi kristalnog mača,

o sudbini mojoj, o istini da sam davno rođena na svjetlosnoj gori.

Artemida, čuvarica kristalnoga hrama kristalnim mačem tminu reže,

strijelicom svojom pali blistave ideje, zvjezde mog unutarnjeg neba,

odvodi me u dubine, širine i daljine vrtloga koji me sa svijetom veže,

boginja živi mislima, osjećanjima osjećaja sluti što moja duša treba.

Ona oduvijek kradljivce mojih snova vreba,

snagom svojom širi snovolovku i

moje sretne snove

u izričaj srca 

pretvara.

Hvala ti boginjo, tvoj kristalni mač je ono što moja duša treba!

Slika, Artemida, čuvarica moga kristalnoga hrama, meni nepoznatog autora.

http://umijece-vremena.blogspot.com/