Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u očima trenutka.

Postoji li netko skutren u očima trenutka tek na kratko,

lahor ljubavi, klatno sata, povjetarac koji dušu dotakne,

stranac uronjen u srce, nevidljiv, samo snoviđenje slatko,

lepršava snenost koja odkucajem oblake tuge razmakne?

Postoji li netko srcu uvijek od moći trenutka bliže,

netko postojan i  jak, melem, eliksir uzdrhtale duše,

netko nevidljiv tko zvjezdanim slovima stihove niže,

netko nečujan tko lahorom sreće u dubini duše puše?

Postoji li netko tko snove boji nebeskom paletom,

netko lepršav, ogrnut Sofijinom svjetlosnom bjelinom,

neki nepoznati pustolov, lutalica unutarnjim svijetom,

rapsod, trubadur, struna, val koji me stapa sa cjelinom?

Postoji li netko u očima neba, neprestana igra vječno snena,

anđeoski dah, nježni dodir vilinskoga krila koje biće snom grli,

pjenušava kupka, uzdrhtala sjena, ljepota, svjetlost snom osmišljena

bezvremenost klatna vremena, ljubav, sreća ili je to tek trenutak vrli?

Postoji li netko u očima tvojim, netko nevidljiv očima mojim?

U očima tvojim ja vidim cijeli svijet, u pogledu tvom spoznajem tvojih osjećanja let. U očima trenutka se zrcali ljubav, pjenušava kupka kristalića sreće, u očima trenutka se ogleda samsara kojim se naš život kreće.

Sve drugo je tek misaona varka, nema je ne postoji tamna strana mjeseca, ne postoji tmina dok unutarnja svjetlost sije, ne postoji zima dok unutarnje sunce grije, nije još rođen taj netko izvan mene jer i tebe dragi moj dječaće očiju boje najljepših snova osjećam u sebi, u zrcaljenju u očima sretnog trenutka. Onaj tajnoviti netko sa početka priče živi, sniva i bdije nad srećom u očima mojim!

Slika, Vladimir Kush

http://umijece-vremena.blogspot.com/