Ovo je isječak iz moje davno napisane priče, kolaža satkanog od snova, želja, žudnje i ljubavi. Priča se događa na vratima vremena, u zrcaljenu dva univeruma, dva svijeta u kojim oduvijek živim, u svijetu Artemide, vodičice moje duše i u svijetu svjesne spoznaje. Danas sam pokušala u par nastavaka obnoviti te davno napisane tekstove. U kristalnom biverzumu ljubavi se susreću dvije duše na multidomenzionalnim razinama. Iz drevnih mudrosti iznjedrena, sa novoizrastajućom znanosti sjedinjena ova priča se događa u univerzumu moga uma, ona je moj san obojen bojama moga neba, osvjetljen mojim unutarnjim suncem, iznjedren iz zagrljaja energije i materije, ona je izričajem materijalizirana moja snena duša. U jednom trenuku postojanja sam preživjela automobilsku nesreću, bila u komatoznom stanju i pričinjalo mi se da vidim moje eterično tijelo tijelo, da osjećam titranje kristalića aure i čujem simfoniju boja. Postojanje na dvije razine svijesti je čudesan doživljaj koji se ne zaboravlja, koji ostaje kao blještava slika u galeriji uspomena.
"Preživjela si prometnu nezgodu." začuh djedov glas i ugledah dobro poznati osmjeh u kristalnim zrcalima uma.
"Činilo mi se da sanjam" rekoh mu neshvaćajući još uvijek što se uistinu dogodilo.
"Prilično dugo si sanjala." smješeći se odgovori starac gladeći me po licu.
Osjetih kako ponovo tonem u san.
Tek kasnije, kada sam se oporavila, sam s djedom ponovo razgovarala o tom snu. Pričala sam mu o putovanju beskrajem i bezvremenom, o nekom čudesnom svijetlu koje me je nosilo u daljine, o tonovima koje sam čula i sama skladala u isto vrijeme.
"To se tvoje astralno tijelo oslobođalo iz okova čvrste materije i ti si čula do tog trenutka još nečujnu simfoniju univerzuma."
Tada baš nisam razumjela što mi je on time želio reći, ali tonove koje sam tada čula nisam nikada zaboravila, a danas znam da je to bila moja podsvijest koja se sjedinjavala s tonovima univerzuma. Očito sam tada bila na vratima smrti s kojih sam se vođena sretnom rukom sudbine vratila u život i počela ga svjesnije no prije dalje živjeti.
"Misliš li da me je duša onog podneva uistinu napustila?" nesigurno pitam misao koja me svojom mudrošću potsjeća na davni trenutak buđenja.
"Ona je bila tvoj spasitelj, poklonila ti je vrijeme izlječenja, povela te je na tvoje prvo putovanje beskrajem i dozvolila tvom misaonom "Ja" da se vrati u život. Od tog trenutka ti živiš u svijetu dokazanog i potvrđenog, prihvaćaš samo gole činjenice i tražiš ljubav, prostor i vrijeme izvan sebe." glas je dolazio iz svih uglova prostora u kojem sam se nalazila.
Prisjećam se ponovo tog sna, ali ovoga puta pokušavam svijesno čuti svoju podsvijest i ući u kvantni svijet mog postojanja. Titraji se preobražavaju u dobropoznatu oktavu, do, re, mi, fa so, la, ti, do. Osluškujem i međutonove, moje eterično tijelo se spaja sa tonovima velikog univerzuma i sklada simfoniju mog života. Povezujem tonove linijama i vidim uvijek nove geometrijske oblike, vidim kristale iz kojih izrasta arhitektura mojih misli. Superstrune plešu svoj ples i iz njihovog titranja, uz tonove oktave oni prelaze u spiralne i rotirajuće pokrete koji se sljubljuju s pokretima mog fizičkog tijela. Obasjano zrakama sunca moje tijelo blješti bojama sna. Vidim, kako duša univerzuma grli moje misli i zatvara krug mojeg postojanja u kristalnu kuglu sretnog trenutka spoznaje.
Superstrune titraju i ja nošena ritmom ulazim sve dublje i dublje u sferu postojanja. Na horizontu vidim oči neba, blještave zvijezde koje mi pokazuju put ka podsvijesti, onom, još uvijek, gluhom kolu mojih stanja. To je onaj dio mene koji još nepoznaje vrijeme i tek mišlju dotaknuto dobiva obilježja mog vremena, postaje moja svjetlosna dimenzija. Moje unutarnje oči vide titraje koje ja još uvijek ne osjećam. Ušla sam u svijet kvantne energije, vidim na koordinatama tri dimenzije i skakutanje najsitnijih čestica moje svijesti. To je moje prastanje, moje svjetlosno biće koje je postojalo prije svih kasnijih stanja. Odjednom vidjeh najsitnije čestice kako se okreću oko svoje osi i na poznatim koordinatama postaju valovi iz kojih izrastaju moje misone slike.
Ja neznam od kuda sam došla i kamo idem, ali tonovi koje naslućujem mi objašnjavaju zašto me glazba oduševljava i zašto me neka stara pjesma navodi na plač. Sve do sada naučeno se skupilo u ovaj trenutak spoznaje i ja osjećam da jedino tu u dubini moje sfere sve znanstvene istine postaju vidljive i razumljive. Tu su skrivene tajne dobra i zla, svjetla i tame, tek tu osjećam punoću zbilje i oslobađanje energije i nastajanje neutrina koji neopterećeni odlaze i spajaju moj mali univerzum sa velikim.
Na granici između svijesti i podsvijesti se lomi svjetlosna zraka moga unutarnjeg sunca i obasjava kristale u kojima se zrcali spoznati život i trenutak. S druge strane istine, u tamnoj strani doline moga dosadašnjeg života, se još uvijek krije arhetip, stranac koji me već godinama kao sjenka prati i tako skriven, pun još nespoznatih mogućnosti, određuje tijek mojega života.
Podsvijest nije đavolje čudovište, nego biće u kojem se krije lumen prirode, koji tek spoznat, uz pomoć emocionalnog uma, može izaći na svijetlo moje svijesti. Potaknuta tim otkrićem ja se pitam, tko sam ja. Što osjećam i na što mislim kada kažem Ja? To je sigurno najfascinantniji objekt svih znanstvenih istraživanja od kada postoji čovjek. "Ja", tajnovitost te riječi sadrži u sebi sve ostale prirodne, još ne razjašnjene, tajne. Gdje, u kojem djelu mene, u kojem od četiri tijela se nalazi to veliko filozofsko "Ja" koje u sebi sadrži sve moje misli, moje osjećaje, moju svijesti i podsvijest?
U tom trenu spoznah da je upravo tu u tom naizgled nedodirljivom svijetu skriveno moje vrijeme, stvarna energija mog postojanja, to vrijeme koje u vrtlogu čestica i valova određuje i oblikuje sva moja tijela, pretvara ih u kristalna zdanja koja su vidljiva tek očima duše. Iz te dubine mog postojanja izviru svi pokreti koji dodiruju moju svijest kao misao ili kao uzdah, kao kucanje srca ili kao korak. Bez spoznaje postojanja duše, onog emocionalnog uma ja nisam u stanju misao pretvoriti u osjećaj kojim mogu osjetiti zvjezdano tijelo, nisam u stanju osjete, izrasle iz osjetila, pretvoriti u osjećaje koje pamtim.
Slike, antička vaza na kojoj je oslikana Artemida, vodičica moje duše,
fotografija eteričnog tijela, meni nepoznatog autora,
Josephine Wall, slika lumena života, simfonije boja i kristalnog vretena univerzuma.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://umijece-vremena.blogspot.com/2007/11/zvjezdano-tijelo-oni-koji-su-bili-u.html
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=6880
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen