Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u vizualiziranju kozmičke energije.

Kada osjetimo snagu ove čudesne slike, kada spoznamo da je sve u nama i oko nas tek titranje ultrafinih struna kozmičke energije, kada čujemo da je sve tek simfonija čudesnih boja bezvremena, kada prestanemo vjerovati prodavačima magle, neznalicama koji kradu tuđe snove, kada spoznamo i osjetimo da čvrste živuće materije nema, kada spoznamo da se najčvršći dijamant nalazi u nama samima, Kohinor kojim, kao bakljom sa drevnog Olimpa,  kao svjetlosnim mačem vječnosti možemo razrezati i staklenastu zabludu vjerovanja u čvrstinu onih kristala, koje nam neki prodaju na sajmu pohlepe. Spoznajmo da su to nesretnici koji u svojim nebuloznim pričama o kristalnom štapu koji čini čuda, lažu. Spoznavši to tada smo se uzdignuli u više dimenzije svjesti i svjesni smo da uistinu čujemo muziku Pitagorinih nebeskih sfera. Grozim se od priča koje nas odvode u našem ovozemaljskom životu nedohvatne svjetove. Tek kada u sebi osjetimo snagu zagrljaja energije i materije, kada u sebi samima osjetimo rađanje kristalnog štapa, čudotvornog materijaliziranja kozmičke energije, tada smo možemo sami u sebi vizualizirati titraje tog vječnog zagrljaja neba i zemlje. Uonimo u vrtlog svog kristalnog vretena, osjetimo u sebi svjetlosno biće, Artemidu, Damjanu, Tamjanu, anđela, vilenjaka, sirenu ili delfina, tajnovita bića koja spajaju naša dva svijeta, kristalno vreteno koje nam titrajima svojim priča svjetlosne priče o kristalu koji se multidimenzijonalnom spoznajom g univerzumom uma eonima šeta. To čudesno svjetlosno biće poznato je čovjeku još od pamtivjeka, u uspomenama svojim skriva tajnovite slike vječno sanjane Atlantide, raspjevanih sirena, rasplesanih delfina, razigranih morskih konjića, tihih koraljnih sprudova, šaputavih arhipelaga sreće, sve ono što sretne duše u svojim snovima vide, sve što se već tisućljećima u dubini ljudskog uma kreće. Tada iznenada osjećamo susret srodnih duša, grle nas naša kozmička braća, pozivaju nas na spiralni ples da sjedinjeni izgradimo najljepši svemirski krijes. Okrijepu nam kinetička energija nudi, drevnu mudrost u znanje pretače, uvlači nas u iskonsko korijenje, izvor spiralne dinamike dodiruje, sklada simfoniju boja iz koje uvijek neke nove boje zrače, kristalno vrteneo u nama i svemiru nikada ne miruje. Osluhnimo šapate zlaćene spirale, uronimo u dubine oceana snova, čujmo tonove iz dubine, širine i visine koji nas kao sonar vode kroz bespuće svjetlosne dimenzije našeg postojanja vode, koji nam odaju titranje nevidljive aure u kojoj često živimo gluhi i slijepi. Zakoračimo svjesno kristalnim mostom satkanim od duginih boja, krenimo blještećim putevima unutarnjeg neba, vrtnjom kristalnog vretena, dozvolimo da nas u na tom putovanju prati naše svjetlosno prabiće, Artemida, Damjana, Tamjana, sirena, delfin, ili tek naša duša snena.

"Umijeće svakodnevnog pokreta" Dijana Jelčić, Kapitol Zagreb, 2006.
poglavlje "Misaone slike" str, 103.

Slika, vizualiziranje kozmičke energije  čudesne umjetnice umjetičkog kista, žene koja je bezvremene vizije vječno titrajućeg kristalnog štapa, vječno vibrirajućeg nebeskog vretena materijalizirala u svoj čudesni izričaj, Josephine Wall.

http://misaone-slike.blogspot.com/