Varijacije natemu, agonije, ekstaze i inicijacija duše u dubini mene.



Bilo je to u energetskom polju istinskog postojanja, događalo se na obroncima svijesti i podsvjesti, događalo se susretom Artemide i Damjane, događalo se u zrcaljenju paralenih univerzuma, događalo se istovremeno u sretnom trenutku spoznaje i u prohujalim eonima, događalo se u zagrljaju majke nad majkama, događalo se kada je Sofija beživotnoj materiji udahula dušu i stvorila prvi kristalni štap. Događalo se i događa se još uvijek u zagrljaju duše i materije iz koje iz trenutka u trenutak izrasta materijalizirani kristalni štap samospoznaje i samoizlječenja. Nema ljepšeg osjećaja od sklada iz kojeg se rađa unutarnje veselje, pjenušava kupka sreće. Sve unutarnje napetosti nestaju, prešla sam granice saznanja, ušla u još neotkriveni svijet nastajanja. Rijeka moje krvi se razlijeva milijardama delti u more mog postojanja. Osjećam plimu i oseku mojih stanja. Slutim ponornice koje se slijevaju u deltu i ponovo vraćaju izvoru. Čujem žubor rijeke života, buku slapova i romor vrulje. Osluškujem i u zrcalnim neuronima vidim kako moje srce vodi gluho kolo mojih ćelija. Tu odustajem od potrage za vremenom i u maglovitom oblaku mojih misli osjećam kako se u meni budi ritam, osjećam ples leptirovih krila.
U dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim pustinjama postoji očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih istina, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica koja čuva svako preživjelo duševno stanje. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, rijeka života nečujno žubori, iskre se kapljice i ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi srce jezikom ljepote, toplote i dobrote vječno govori. Na beskraju tog sanjanog svijeta, kao oči neba, kao zvijezde bajne, cvijetaju čudesni cvijetovi i opojne mirise dušom mojom šire. Na livadi njegovoj vlati trave žive treperavu sreću, nježne i vrijedne kao strune Stradivari violine, dotaknute prstima sudbine,simfoniju srca vječnu skladaju. Da, postoji duboko u meni jedna svjetlost tajna, treperava istina što kao leptirasta galija nepreglednim daljinama snena jezdi, dok se tim čarobnim beskrajem lahor života širi i uvijek čudesnim milovanjem ranjeno srce smiri, svakoj bisernoj suzi ukazuje put ka života muzi, svaki dodir svjetlošću svojom svjetionikom na morskoj hridi nježno iskri, da galija snena ne zaluta u tugom i strahom izazvanim olujnim noćima u vječno vrtećem kotaču života, u samsari obećanog svijeta. Da, postoji jedno mjesto u dubini mene, satkano od želja, žudnji, čežnji, mjesto jedno tajno, skovano od uspomena zlatnih, kristalima snova kristalno se sjaji, dahom života svilu leptirastih krila usmjerava ka žalu, da opet otvori školjkicu malu, da biserima drevnim novi biser rađa da nikada ne potone ta čudesna ljubavlju vođena, snovima branjena, žudnjom, čežnjom i željama usmjeravana leptirasta lađa.

slika, Josephine Wall.

http://sretan-trenutak.blogspot.com/2007/08/sretan-trenutak.html