U dubini mene, u još uvijek nepoznatim širinama, u nepreglednim osjećajnim dubinama postoji očima tuđim nevidljivo zdanje, čudesna zgrada sanjanih utopija, kristalni dvorac umom zaboravljenih susreta, drhtava riznica koja u sebi čuva svako preživjelo duševno stanje, zagrljaj duše i materije, ljubavni zagrljaj anime i animusa, svjetlost i tmina, contraria sund complementa, muško žensko sjedinjenje zanosu i ljubavi svijeta, vječna igra plusa i minusa, energije i materije u tijelu tom kristalu bezvremena. Tu iza zrcala svijesti, u za druge nedohvatnim daljinama, ocean života nečujno šumi, iskre se kapljice i ljubavno znanje, neizgovorene, tek naslućene tajne o kojima mi srce zovom stražara na portama Atlantide, jezikom ljepote legendarog Pana u dolini sanjanoga Raja, toplote i dobrote u dolini sunca, dinamikom kristalnoga štapa, titrajima kristala svijesti vječno govori. Na beskraju tog sanjanog svijeta, kao oči neba, kao zvijezde bajne, kao tajanstveni koraljni sprudovi cvijetaju čudesni cvijetovi i opojne mirise svevremena dušom mojom šire. Na tlu njegovom vlati morske trave žive treperavu sreću, nježne i vrijedne kao strune nebeske violine, dotaknute prstima sudbine, vječnu simfoniju boja srcu skladaju.
Da, postoji duboko u meni jedna svjetlost tajna, treperava istina što, kao leptirasta kočija, nepreglednim daljinama snena jezdi, dok se tim čarobnim beskrajem lahor ljubavi širi i uvijek čudesnim milovanjem ranjeno srce smiri, sve kristalne suzu pretvara u Kastalski izvor tajastvene Muze. Svaki dodir svjetlošću svojom, svjetionikom na morskoj hridi nježno iskri, da kočija iz kozmičkog cvijeta, iz zagrljaja Eterina carstva iznjedrena ne zaluta u tugom i strahom izazvanim olujnim noćima, u vječno vrtećem kotaču života, onog davno nam obećanog svijeta. Da, postoji jedno mjesto u dubini mene, satkano od želja, žudnji, čežnji, mjesto jedno tajno, skovano od uspomena zlatnih, kristalima snova kristalno se sjaji, dahom života svilu leptirastih krila usmjerava ka žalu, da opet otvori školjkicu malu, da biserima drevnim novi biser rađa da nikada ne potone ta čudesna ljubavlju vođena, snovima branjena, žudnjom, čežnjom i željama usmjeravana, od kristanih niti isprepletena, životna lađa.
slike,
Gilbert Williams, sanjar vječnih utopija, vizionar vječnih vizija, umjetnik umijeća čovjekovog bezvremenog univerzuma, slikar ljudske duše beskraja.
Josephine Wall i njena leptirasta princeza koja živi u našim snovima, u našem malom kozmosu punom malenih leptira i kristalnih cvjetova.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://www.webstilus.net/content/view/10655/65/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen