Varijacije na temu, agonije, ekstaze i inicijacija duše pri paralelnim događanjima u paralelnim univerzumima.

Mi kristalne suze vremena, mi srećonauti beskrajnosti, mi se zrcalimo u nedohvatnim daljinama univerzuma, postojimo i ovdje i tamo, živimo miliune života paralelno, milijarde sretnih trenutaka istovremeno jer mi smo tek malena titrajuća struna  bezvremena i mi u sebi nosimo sve kozmičke tajne, sve još neotkrivene zakone vječnosti, mi u sebi nosimo kristal sa početka priče, božju iskru svevremena. U nama se zrcale i tuđe misi koje nas ponekada unesrećuju, pretvorimo ih razarače ledenog dvorca sniježne kraljice koja nezaustavljivo svojim "poljupcima" narušava titraje kristalića u našoj duši. Dozvolimo čarobnom kristalnom štapu da u nama dokaže svoju iscjeljiteljsku moć. U nedohvatnim dubinama duše, na obroncima sna i jave, netko očima nevidljiv, netko neznan ali srcu znan svojom vrtnjom tka nježne kristalne niti svijesti u tananu čipku davnih snoviđenja. Slaže nisku od bisera kojima nas sidri u mirnu luku noći bez sna i u tišini osjetila naše misli, koje se kao pčele roje, pretvara u slike pastelnih boja koje nam šapuću davnu dječju uspavanku. Nečujno se vrti vreteno sna i omata svilene niti koje grle srce i odnose nas u vrijeme lijepih uspomena u paralelne svemire svijesti. Mi tonemo u beskarajni ocean sna, a čudesno čipkasto tkanje, tkivo izraslo iz godina, mjeseci, dana, ta neprekidiva nit vremena, nit sudbine, to čudesno klupko u kojem su skriveni čvorovi nesreće i sreće, tuge i veselja, patnje i ljubavi nevidljivom rukom tka želje, žudnje i čežnje u veo kojim omata usnulu dušu i odvodi je u sretne trenutke davnih susreta, prvih poljubaca, u željeni zagrljaj na pješćanom žalu sjećanja, u palvićaste daljine unutarnjeg svemira. U tom bezvremenom svijetu satkanom od tkiva proživljenog života mi postajemo srećenauti, lebdimo na lavu anđeoskih krila, jezdimo tim beskrajem iza spuštenih trepavica, lebdimo nad lagunom njegova kraljevstva, osjećamo mirise drevne republike, postajemo jahači tajnovitog vjetra sudbine, postajemo sudionici vremena i stvaramo svjetlosnu dimenziju, našu multidimenzionalnost u toj čudesnoj bezvremenosti sna.
Dok lutamo pokrajnim putevima naše svijesti zaobilazimo istine i stvarne uzroke naših duševnih stanja. Dok tražimo razloge bolova i depresivnih stanja izvan nas samih u središtu našeg misaono-osjetilno- osjećajnog labirinta se kao u univerzumu nagomilava energija, a to se događa kao u dva paralena svemira, dva sveimra koja su ogledalom podijeljena na našu svijest i podsvijest, u nama se zrcale duša i njena sjenka, naša dva često sebi potpuno nepoznate osobnosti, kao dvije maske koje simboliziraju Talijin hram. Jedna se smiješi druga tuguje, ponekada se nikada ne sretnu jer žive svaka u svom svijetu, ali se tu i tamo čuju kao eho, kao jeka, kao daleka svjetlosna muzika uma. A onda se iznenada dogodi oluja u našem misaonom labirintu, duša se prepusti tajnovitim snagama unutarnjeg svemira, opijena nekim nepoznatim stanjima tad plovi po beskraju zvjezdanog neba predajući se strahovima i novome tjelesnome nemiru. Posrće u svome neznanju, uskovitlane su njene strune kao malena zrnca za vrijeme pješčane oluje. Na pješćanim dinama kao pustinjska lađa plovi, tražeći putokaz u vjetru, u snazi te nevidljive ali pokretačke struje. U zagrljaju svog unutanjeg neba kovitlajući se kao Jeriho ruža nailazi na vrata iza kojih prepoznaje u zrcalu vremena svoju uzdrhtalu sjenku.To je ona luda, ono dijete malo zalutalo na paralelnoj pješćanoj stazi. Duša naša se tada osmjehuje zrcaljenju svome, riječi ne postoje za to čudesno stanje, samo drhtavo šaputavi romori dokazuju duše naše sanje. Zagrljaj iznenadni u beskraju straha, toplina u darovanoj spoznajnoj blizini, duša u misaonom labirintu Ariadninu nit pronalazi i kroz tijelo ljubavi šapat sjenci svojoj, našem paralenom svemiru s ljubavlju šalje. U paralelnom svijetu naše spoznaje zrcale se naša različita stanja, na vratima svjesti i nesvijesti kao na portama dva paralelna svemira susreću se naša različita lica, tu susrećemo ponekad čudesnoga gosta koji onda opet nestaje u beskraju, u svemiru naših tajnovitih nemira.

Slika, Gilbert Williams.

http://fenomenologija-sna.blogspot.com/
http://misaoni-labirint.blogspot.com/2007/07/misaoni-labirint.html