Utopije drevne, čudesna zdanja koja koja nosimo u duši, treprave zvijezde neba ljudske duše, željene sanjane, vječno tražene Atlantide, Arkadije, Države sunca, Čiste zemlje. Predivno je lutati tim postajama ljudskoga uma i sanjati, da, sanjati da sve te utopije jednoga dana prestanu biti utopije. Kada čitam ta drevna djela imam osjećaj da se sve te željene zemlje nalaze u nama samima , da ih samo treba odkriti, da treba znati zaplivati oceanom života, zaroniti u dubinu sebe, zakoračiti u Platonovu Atlantidu. Vinuti se ka unutrašnjem suncu i osjetiti toplinu Campaneline države sunca, zaustaviti se u dolini kristalnih suza neba i oživjeti u sebi Arkadiju, uspeti se na krov svijeta i na svjetlosnoj planini svoga srca spoznati da se Čista zemlja nalazi uistinu u dubini našeg srca.
Shambalsko kraljevstvo, kraljevstvo Tibetanskog srca, eterički svijet njihovih snova. Ne to nije zemlja koju možemo pronaći na zemljopisnim kartama, to nije zemlja koja je jednom postojala u prostor-vremenskom kontinuumu kojega poznajemo.
Čista Zemlja, Shambala postoji kao i Atlantida, Arkadija i Država sunca, negdje na nekom duhovnom nivou, u našoj duhovnosti, u nekoj još ne spoznatoj dimenziji duše. Shambala, taj divovski lotos i njegovih osam latica se smijestio u snijegom pokrivenom planinskom lancu. U središtu lotosa je, poput prašnika usred cvijeta, smješten grad Kalapa, pun čudesnih dvoraca izgrađenih od zlata, srebra, smaragda, biserja, tirkiza, koralja. Zrcala na vanjskim stranama palača bliješte svjetlošču, a kristalna svjetla na njihovim stropovima omogućavaju stanovnicima da vide cijeli univerzum i bogove sunca, mjeseca, bogove u koje su oni vjerovali.
Tradicionalni tibetanski izvori daju opsežnan opis najvećeg dvorca, dvorca u kojem je stolovao kralj Shambhale, a taj opis me podsjeća na opise koje sam sretala u opisima Samsare, kotača života:
"Dvorac je četverokutnog oblika i ima četvora vrata. Uzduž koraljnog ruba okolo vanjskih zidova plešuće su božice. Palača ima devet katova i okrunjena je na vrhu zastavom i kotačem Dharme sa jelenom i košutom sa svake strane. Postoje tri prstena koja okružuju palaču čineći je osobito lijepom. Također ima reljefe od tekućeg Jambu zlata, kao i viseće i poluviseće ornamente od bisera i dijamanata. Na vrh vanjskih zidova su viseći srebrni ukrasi i ispupčene tirkizne grede. Prozori su od lapis lazuli. Vrata i grede su od smaragda i safira. Ima zlatne zastore i stjegove, a krov je od dragulja i kristala koji proizvode toplinu, dok je pod od kristala koji proizvode hladnoću. Stupovi i noseće grede su od zebra-kamena, koralja, bisera itd. Također ima mnoga druga neprocjenjiva čudesa kao npr. neiscrpnu vazu sa blagom, kravu koja ispunjava želje, žito koje se nikada ne može sasvim požeti i drvo koje ispunjava želje."
Da, odlutajmo na svjetlosnu planinu naše duše, zaustavimo se na njenom vrhu, zakoračimo u kristalni dvorac svijesti i divimo se divimo se ovom čudesnom svijetu u kojem sretni živimo. Čuđenje, taj čudesni osjećaj djeteta u meni, pjenušavi koktel osjećaja izmješan od kapljica sna i jave, od plavetnila neba i zelenila vlati mlade trave, od cvrkuta veselih ptica i kristalića ljubavi prave. Čudim se sebi i cijelome svijetu kada osluškujem sretna simfoniju boja, kada uranjam u jutarnji ocean blaženstva, kada ćutim vrulju u dubini sebe, vrulju u koju se slijevaju ponornice osjećanja osjećaja savršenstva, kada u oba moja oka uranja kristalno jasna svjetlost i širi se dubinom duše i od ljepote, blještavila i sjaja za svjesnu spoznaju postaje tanovita i preduboka. Začuđena ljepotom spoznaje i nježnošću svjetlosnog zagrljaja svijesti čudim se tek naslućenom danu i čujem šaputavu svjetlost u beskraju unutarnjeg neba, zavoli dan u kojem se budiš, zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše. Tada začuđena ljepotom sretnoga trenutka, čuđenjem odgovara moja još snena duša, čudim se kristalnoj ljepoti čudesnog oblutka koji u sebi krije svijet čiste svjetlosti, svijet lijepih osjećanja, svijet ljubavnog zanosa, svijet bez straha, svijet bezvremena. I tako se čudim cijeli dan koji zavoljeh buđenjem, i prisjećam se stiha predivne pjesme, pjesnici su čuđenje u svijetu i uranjam u antologiju ljubavne poezije i čudim se, čudim se sretna sretnom životu kojim su me suđenice nad koljevkom rođenja darovale.
slike, oslikane utopije umijećem umijeća Gilbert Williams, sanjara još uvijek nedosanjanih snova i
slika puta ka Shambali meni nepoznatog autora.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
http://www.webstilus.net/content/view/9227/70/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen